Grafike su mu hobi kojim se bavi od 2011. godine, kada je nakon 40 godina rada u Rudniku “Đurđevik” otišao u penziju.
Nacrtao ih je bezbroj, a na kraju je, na nagovor sina, prof. dr. Sanela Hadžiahmetovića Juride, napravio izbor od 90 i objavio ih u knjizi, koja je nedavno ugledala svjetlo dana, pod nazivom “Moje grafike”.
Riječ je o 76.godišnjem Krečaninu – Tuzlaku, Eldaru Hadžiahmetoviću, sada već i hroničaru starog radničkog naselja ‘na obodu Tuzle’, zaljublejnika u Kreku u kojoj je proveo djetinjstvo, školovao se, zasnovao obitelj, dobio dvoje djece, a oni su mu podarili troje unučadi.
“Odlaskom u penziju 2011. godine, počinje moje intresovanje za grafiku, kao hobi, i tako su nastale sve grafike u olovci“, objasnio je Hadžiahmetović svoju ljubav prema crtanju.
Napominje kako vjeruje da sklonost prema umjetnosti i lijepim stvarima ne dolazi tek tako i tek onako.
“Vjerujem da su sredina odrastanja i porodične sklonosti ka umjetnosti uticali da u poznim godinama iskažem svoja promišljanja o nophodnosti ljubavi prema muzici, sportu, historiji, tradiciji, umjetnosti, prijateljstvu, porodici i uzajamnom poštovanju uopšte. Motivisan tim vrijednostima, nastale su grafike spontano svojom raznolikošću”, kaže autor.
Veliki broj likova i objekata, detalja koji su mu se urezali u svijest, našli su se među koricama ove knjige koja će ostati mala hronika krečanskih i tuzlanskih likova. Među njima su prof. Mirko Dušek, dr. Verica Vukotić, Josip Brumec, Štefko Jelčić, Mirza Salihspahić Beg, Josip Bošnjak, Kerim Pazarac, njegova djeca Sanel i Tanja, unučad, biciklisti s kišobranom, Slavko Zabuš, strast plesa, Albert Einstein, zgrada DTV Partizan u Kreki, rudari, Miroslav Petrović, Franjo Leder i njegovi titani s mosta, kao i, naravno, autorov autoportret…
Knjiga je izašla iz štampe pretkraj prošle godine, a autor je posvećuje svojoj porodici, posebno unucima Zari, Svenu i Tariku. Lijep doprinos kulturnoj-povijesnoj baštini grada. (tl)