Jedan od najčudnijih problema koji se može javiti kod čovjeka je štucanje. Može trajati dvije minute, a u težim slučajevima i do 48 sati.
Vjerovatno ste i sami isprobali neke od dobro poznatih, prastarih metoda da prekinete štucanje, poput ispijanja čaše vode, zadržavanja daha ili nagovaranja nekoga da vas prepadne.
Stručnjaci kažu kako uzroci štucanja mogu biti svakakvi, ali šta je stvarni okidač mehanizma štucanja, jedna je od najvećih nepoznanica u medicinskom svijetu. Postoji nekoliko teza o tome. Većina teorija počiva na takozvanom “refleksnom luku štucanja” koji uključuje frenični živac (živac koji aktivira dijafragmu) te nekoliko drugih živaca koji aktiviraju mišiće u prsima i grkljanu.
Ukoliko je taj refleksni luk nadražen, bilo traumom ili upalom, može potaknuti štucanje. Problem je u tome što su okidači štucanja različiti za svakoga. Možda se refleksni luk štucanja kod nekoga nadražuje uslijed konzumiranja jako začinjene hrane ili gaziranih napitaka, a kod drugih prilikom uzimanja suhe hrane, stresa…
Štucanje će u većini slučajeva proći samo od sebe u nekom razumnom vremenskom roku i bez ikakvih intervencija “ubrzavanja”.
Nema mnogo naučnih studija koje su ispitivale djelotvornost metoda za prekidanje štucanja, no one koje postoje potvrđuju djelotvornost poznatih metoda kao što su zadržavanje daha, uzimanje vode. Mehanizam nije dobro razjašnjen, no najvjerovatnije je stvar u tome da te metode pokušavaju “resetirati” nadraženi refleksni luk štucanja.
U nekim slučajevima uzroci štucanja mogu biti ozbiljni, poput želučanog refluksa, nadraženosti želuca, čira na želucu ili neravnoteže elektrolita. Štucanje može biti i nuspojava nekih lijekova, a u vrlo rijetkim slučajevima i simptom nekih teških bolesti. Obično štucanje ne bi trebalo biti bolno. Dakle, ako vaše štucanje traje neobično dugo te, ako je uz to i bolno, znači da se događa nešto ozbiljnije te da biste trebali otići ljekaru. (tl)