(Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)
Drugog maja o.g. Generalna skupština Ujedinjenih nacija trebalo bi da usvoji rezoluciju o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici i odredi 11. juli kao dan sjećanja na žrtve tog megaratnog zločina. Masovne likvidacije zarobljenih Bošnjaka, od 15 do 75 godina, bile su planirane, a da bi se ta smrtonosna zamisao pretvorila u stvarnost određene su lokacije na kojima će se ubijati, te formacije koje će strijeljati, prevoziti, kopati jame i prikrivati megazločine.
Ovom rezolucijom nisu na “optuženičkoj klupi” u UN-u svi Srbi, kako se to tendenciozno objašnjava u Beogradu i Banjoj Luci, nego se akcentira krivična odgovornost za genocid vojske i policije RS-a te paravojnih formacija iz Republike Srbije. Po mnogim mišljenjima ovo što rade nacionalisti u Banjoj Luci i Beogradu očajnički je nastavak napora da uvjere svijet da ono što se dogodilo u Srebrenici nije genocid – a nepobitno jeste.
Narodna skupština Republike Srpske ovih dana usvojila je izvještaj Nezavisne međunarodne komisije o stradanju svih naroda u Srebrenici i oko Srebrenice u periodu od 1992. do 1995. u kojem se negira genocid. Ova komisija bila je samo formalno pokriće da bi se u njenom izvještaju iznijelo ono što odgovara vladajućoj garnituri u Republici Srpskoj. Na čelu komisije bio je Gideon Grajf iz Izraela, članovi iz svih krajeva svijeta (Japana, Kine,Nigerije, SAD-a itd.), a njen član je bila i istoričarka Marija Đurić iz Beograda.
Predsjedavajući ove komisije Grajf 21.7.2021. na pres konferenciji u Banja Luci rekao da je komisija usvojila izvještaj o svom radu napisan na 6.000 stranica i zaključila kako se u Srebrenici nije dogodio niti pojedinačni zločin genocida, niti genocid uopće. Istaknuto je da je stvarni broj bošnjačkih žrtava upola manji od broja koji se navodi u presudama Haškog tribunala. Prema mišljenjima novinara u Banja Luci ovaj izvještaj je komisija usvojila, ali je on napisan u Republičkom centru za istraživanje ratih zločna RS-a čiji je direktor tada bio Milorad Kojić, danas državni parlamentarac.
Međutim, prije 20 godina Vlada RS-a formirala je komisiju za Srebrenicu od sedam članova u kojoj su bila petorica Srba, Britanac Gordon Bejkon i prof. dr. Smail Čekić iz bošnjačkog naroda. Ova komisija je na temelju objektivnih činjenica utrvrdila da je na više lokacija izvršen genocid nad Bošnjacima, a taj izvještaj je prihvatio i tadašnji Dom za ljudska prava Ustavnog suda BiH i visoki predstavnik Pedi Ešdaun. Vlada RS-a je prvo usvojila ovaj izvještaj, ali je kasnije promijenila odluku i proglasila ga nevažećim.
Profesor Čekić mi je u jednom razgovoru rekao da Draganu Čaviću, koji je 2004. bio predsjednik Republike Srpske izvještaj prve komisije bio prihvatljiiv, sve dok Milorad Dodik nije shvatio da vlast u RS-u ni pokoju cijenu ne smije priznati genocid, nego da ga novom komisijom mora negirati. I Dodik je već 20 godina najglasniji u poricanju genocida. Prof. Čekić je također naglasio da je spomenuti izvještaj iz 2004. odbačen jer su činjenicu kojoj su svojevremeno sami prihvatili, teže od svih haških presuda.
Sudski postupci zbog genocida u Hagu su u prosjeku trajali po četiri godine, s izuzetkom suđenja Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, koji su u konačnici, osim za genocid, osuđeni i za druge zločine počinjene u ostalim gradovima i općinama u BiH. Tokom svog obraćanja na jednoj od godišnjica genocida bivši predsjednik Haškog tribunala Theodor Meron je kazao da su činjenice utvrđene u Hagu “toliko blizu pojmu naučno utvrđenog stanja koliko je to ljudski moguće”. (Piše: Đuro KOZAR vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)