Moderni diktatori su opsjednuti medijima. Vlastite medije dižu do zvijezda, ističu ih kao objektivne, slobodne i nezavisne. U malom javnom prostoru smještene drugomisleće medije će osporavati, kuditi, proglašavati ih izdajničkim po narod i državu, proglasiće ih plaćeničkim, zadojenim mržnjom, konzervativnim a sadržaj im , obavezno, neistinit i lažan. “Žderu se zbog karikatura, a najviše ih pogađa kad ih novine izruguju“, zapisao je veliki Mirko Kovač. Iz njegovog rukopisa „Cvjetanje mase“ citiram : „C.J. Burkhardt, visoki komesar Društva naroda, primljen je u audijenciju kod Firera, u julu 1939.godine, na vrhuncu Dancinške krize, radi se o posljednjem pokušaju spašavanja mira. Hitler otvara album u kojem svakodnevno skuplja članke koji su u inostranstvu objavljeni o njemu. Pokazuje na jedan isječak iz Courrier de Sant Etienne koji je naslovljen „Firer izgubio rat živaca“. Obuzeo ga je luđački bijes. “Vidite“, vikao je, “doista ja trebam da povedem rat protiv Poljske, kad se već pišu takve stvari o meni“. C.J. Burckhardt ga pita zašto poklanja toliku pažnju napisima u jednom provincijskom list. “Zašto“, jadao se Firer „pa zato što ja jesam ništa, ništa drugo i nemam osim ugleda u očima mog naroda! Ja sam samo jedan mali običan čovjek! Ako izgubim ugled, onda sam izgubio sve“.
Završavajući intervju sa vođom Srpske nacional-socijalističke stranke i vođom Srbije, Aleksandrom Vučićem(u nastavku AV) novinar BBC-ija je primijetio da u njegovom kabinetu ima devet tv-ekrana! Naravno, nije primijetio da vođa ima sve televizije sa nacionalnom, odnosno nacional-socijalističkom orjentacijom, tuce tabloida, nedjeljnika, 400 lokalnih rtv kuća, bataljon komentatora, analitičara- takozvanih stručnjaka koji, od jutra do sutra, tumače narodnim masama genijalnu politiku i djela vođe. Uz to, vođa svakodnevno drži po dva istorijska govora!
Innenenpolitik, Ausenpolitik
Uz brigu o narodu i državi, kojima upravlja uz dekorativne uloge vlade, ministarstava policije, vojske,tajnihslužbi, diplomatije, banaka, nauke, kulture, univerziteta, sporta, čak dotle da i crkva stoji u stavu mirno kao pred ikonom, AV je imao i na desetine pokušaja atentata, a tajne službe su od AV dobile zadatak da pronađu najnoviju dvojicu snajperista koje je pronašao sam AV! “Tirani su uvijek izvor napetosti. Drago im je kad se o njima šire fame. Tu su obavezno priče o pokušajima atentata, o sjenama koje ih vrebaju na svakom koraku, o ucjenama. Ipak je najmanji broj tirana stradao od ruke atentatora, a najčešće su umirali prirodnom smrću i u dubokoj starosti iscrpljeni dugotrajnom vladavinom. Tirani ne dolaze sami, niti slučajno, njih stvara naša bijeda. Oni vode društvo unatrag, a svoje narode u izolaciju“.
Dakle, kao dio vlasti diktatora i ratnog zločinca Slobodana Miloševića, nakon konsolidacije i vlastoručnog skidanja tabli sa natpisom Bulevar Zorana Đinđića – bulevara demokratije u izgradnji, na vlast se vraća masa predvođena AV. A masa ne misli. Za nju misli vođa!
Vođa AV ima apsolutnu vlast koju afirmiše kao danonoćnu brigu za narod. Na njegovim plećima su svi problemi i svi uspjesi. Bataljon tumača njegovih napora, među kojima su striptizete Srpske nacional-socijalističke stranke sa budžetskih PINK, Happy, Prve i drugih televizija šire šarene laže narodnim masama, među kojima posebni prijem ima 600.000 nepismenih u toj zemlji. Dakle, laž je najmoćnije sredstvo za kolektivnu hipnozu mase. Tako vođa u prvoj rečenici veli kako „Srbija nije ratovala“ a u trećoj kaže kako tamo ima više od 300.000 ratnih veterana! Takođe, AV se hvali kako će penzije povećati za 12,5 posto a sakriva broj od 600.000 penzionera koji imaju manje od 250 evra mjesečne panzije.
Laži su temelj unutrašnje i vanjske politike režima AV. Srbija nije učestvovala u agresiji na druge države, u Srebrenici se nije dogodio genocid, svi Hrvati i njihova država su ustaše, Albanci nisu ljudi, Crnogorci i Bošnjaci su Srbi a Makedonci su „Srbi sa govornu manu!“, Srbija ima pravo i na njemu zasnovanu strategiju izgradnje „Srpskog sveta“, prisvajanje cijelog prostora od linije: Karlobag-Karlovac-Virovitica do Đevđelije, vođa AV ima „sjajne odnose sa demokratskim liderima poput Lukašenka, ultradesničara Orbana, nacističkog kepeca iz Kremlja, Putina i Đipinga vlasnika konc-logora za Ujgure i sve druge muslimane…Ali…?
Zemljotres društva i države
Kao što je Umberto Eko rekao da se fašizam ponekad skriva u lošem kaputu, nako se i segmenti nacizma režima AV prekrivaju celofanom. A celofan je providan. Diktator AV, kao i svaki drugi diktator, precjenjuje svoju moć, ma kako u svojim rukama imao sve poluge vlasti i novca. On nije shvatio da je razotkrivena laž o ekonomskom džinu, najvećoj rastućoj ekonomiji, fantastičnom ugledu AV i Srbije u svijetu, čeličnom prijateljstvu sa Putinom, jer su građani počeli da zaviruju u frižidere i vidjeli da su prazni, da svake godine iz države ode 40.000 ljudi ili grad veličine Kraljeva…Najškolovaniji, i uvijek najrevolucionarniji dio stanovništva-studenti univeziteta i profesori, njih oko 250.000 su prvi vidjeli da diktatorski režim pravi nesklad između sudske, zakonodavne i izvršne vlasti te da je taj prostor popunila korupcija! Ona je postala način vladanja i uzrok depopulacije cijele zemlje, uzrok basnoslovnog bogaćenja. Vidjeli su jadan odnos režima prema susjedima, vidjeli su kako ih je brat Putin opljačkao…
AV je u odbranu vlasti potrošio dosta novca i ljudskog materijala kako u medijima, tako i u jačanju tajnih službi i angažovanju kriminalaca sa željom da kriminalizira studentske proteste koji traju već godinu dana. U istoriji je poznato da se Gebels hvatao pištolja čim bi čuo riječ kultura. U istoriji civilizacije će ostati zabilježeno da je AV potezao pištolj čim bi čuo riječ univerzitet. On je elitni dio, najveći potencijal svake zemlje, profesore i studente proglasio kriminalcima, neradnicima, neprijateljima Srbije, na način kralja Ibija koji je rekao: “Ovaj moj narod je govnarski narod. Moram da mijenjam narod!“
Rastrešen, polarizovan pa, čak, i unutar sebe neprijateljski raspoložen srbijananski narod jedino rješenje ima kad odluči da kaže :“Ovaj naš vođa je govnarski vođa. Moramo da mijenjamo vođu!“.
Ko je uključio štopericu?! (Piše: Ekrem Avdić, Krug 99)