Odlazak famoznog „nezamjenjivo-nenadoknadivog“ tuzlanskog gradonačelnika nakon njegove vladalačke duge, preduge 22 godine, konsekventno, gotovo kataklizmično najavljenog, Dan poslije je bio više nego običan, polukišni, smog-oblačan. I ništa nije posebno podsjećalo na srceparateljnu patos-press-zahvalnicu, još samo jednog od stotina sličnih njemu putnika-namjernika prema Sarajevu u jednom smjeru.
U stvari, pred okupljenim alahimanet-auditorijem, pojavio se gotovo „neprepoznatljivo“ potrošen, ispran, gotovo izmožden i „izraubovani“ starac, poluuspaničeno zgrčenog, izboranog lica i stisnutih vilica, okamenjenog gubitničkog izraza. I nije bilo jasno gdje je to nestao višegodišnji lokalni osioni silnik, „otac“ svih Tuzlaka i oholi autarhični gospodar ljudi, stvari, sudbina i života povelikog broja nesretnika zlosretno podastrtih pod „točkove vizionarskog prosperiteta“ Grada-njegove ćaćevine, koji će vremenom postati samo usputni privjesak i kolateralna žrtva provizorija, jedne sasvim lične i privatne provincijalizirane snobovske karijere, u konačnici, svrhe samoj sebi.
Sasvim je irelevantno šta to dotični nosi sa sobom preko Karaule, nego je krucijalno ono što ostavlja iza sebe.
Ostavlja nam, a ne moramo to znati, u najmanju ruku, nered, onaj politički, koji je relativno opšte društveno mjesto, ali sve ostalo je, uglavnom, devastirano i degradirano i pod ozbiljnom sumnjom nepopravljive štete.
Nije potrebno da znamo da je Nacrt budžeta za slijedeću Gospodnju 2023.g. nešto preko 57 miliona KM i da je znakovito niži za fantastičnih malo više od 19 miliona KM u odnosu na prethodni. Ali, to je već uobičajena budžet-igra-bez-granica, pošto, kao uvijek i puno puta do sada, hokus-pokus „zec iz šešira“ izvuče kojih sretno „suficitno-zaturenih“ 15 do 20 „miliončića“, baš heftu pred njegovo usvajanje. Nakon toga, sve zainteresirane „vijećničke ručice“ idu kući pjevajući: usvojen budžet!
Još ponajmanje nam treba biti u pameti kako se to i čime puni „gradska sehara“, ali kako se prazni, e to je baš najdosadniji dio te priče o našim zajedničkim parama: pare tu i jesu da se troše i zna se ko je za te stvari zadužen. A, i ima se, može se.
Ipak, koristeći demokratsko pravo na dosađivanje, nije zgorega reći da je nama sasvim svejedno da li je nakupljeno u budžet 57 ili 74 miliona KM, uvijek najmanje 15 miliona idu na plaće, materijalne troškove i ostala primanja 420 činovnika Gradske uprave. Ljudi rade, pa neka i zarade. To što ih je dva-tri puta više nego što je to potrebno, sasvim je nevažno. Naši su.
Doduše, na dotičnih petnaestak miliona, svake Božije godine treba dodati najmanje 5 miliona KM grant-sadake podrške javnim preduzećima, koja, a to je opštepoznato, posluju ponajbolje i „pozitivno“. Tu se baci, ‘nako džometno opušteno 2.4 miliončića i „eksternim budžetskim korisnicima“. Nek se nađe.
Naši vajni i cijenjeni vijećnici, njih 31 komad, jedva se skrpe godišnje sa 1.5 miliona KM, a savjeti mjesnih zajednica neznano kako preture preko glave svaku godinu sa mizernih 500 tisuća markica. Samo oni znaju kako.
Ali, razumijevanja mora biti, posebno ako se zna da su godišnji bankovni anuiteti, kamate i osiguranja garancija Grada za JP, dobrano došla i do 2.5 miliona KM. Ponešto i pretekne, u konačnici.
Na drugoj strani, pametno, mudro i dugoročno vizionarski se ulagalo, posebno u ono što je suvišno, nepotrebno, promašeno i duplirano. Famozna „fabrika vode“ na Ceriku iz daleke 2006.g. nikad nije korištena više 12 % od svog instaliranog kapaciteta (300 l/s), ali su se „upucali“ ekstra silni kreditni milioni da se cijevno dovede taze dodatna polovina tog istog kapaciteta (140 l/s), sa „sjajnom“ idejom da se „dugoročno riješi vodosnabdijevanje do 2035.g.“
Na tu „investicijsku ludaru“, nije loše dodati i podatak da u Tuzli aktuelno živi tek 108.5 hiljada ljudi, sa tendencijom bespovratnog iseljenja, a da elitni JKP GiK, od puštanja u pogon „Cerika“ do današnjih dana, bilježi i do 50% gubitaka pitke vode u internoj gradskoj instalaciji i iz austrougarskih vremena.
Doduše, to sve i ne mora biti toliko loše, ako je, recimo, zadnjih mjeseci i formalno objelodanjeno da je obustavljeno širenje sistema daljinskog grijanja do daljnjeg, iz sasvim nevjerovatnog razloga: Grad „zaboravio na srednjeročnu investiciju“ da izgradi dodatni magistralni cjevovog od TE „Tuzla“ pa dalje.
Uz navedeno, nije loše znati da svi koji se bez dugih gaća zateknu i zimus pored radijatora u našem lijepom gradu, neka gledaju da ne bude vanjska temperatura ispod -7 st.C: JKP „Grijanje“ dd, dioničko društvo 51%/49%, ne garantira baš da će se čovjek i ogrijati. Posebno istočni dio Grada, onaj taze „novosoliterski“ izgrađen.
Takođe, postoje i aferaški aferimi, što stari i još ni izbliza neriješeni, kao što je užas oko SPO „15.maj“ ili najnoviji, tzv. vakufski na Brčanskoj Malti, gdje je Grad izdao potpuno (ne)zakonitu dozvolu za građenje cijelog bloka SPO-zgrada, što je Ustavni sud FBiH proglasio definitivno ništavnim. Naravno, „cijena“ te avanture mogla bi dosegnuti i desetke odštetnih miliona KM moćnom investitoru, a sa budžetskih leđa svih građana. I td. i td. i sl.
I uvijek ima i onaj morbidni vrhunski detalj lošosti malignog „vizionarstva“ vlasti: potpuno suluda gradnja Gradskog groblja na šljakištu TE „Tuzla“ na Drežniku. Ne dao Bog nikom da tamo bude pokopan. Čak ni nesretni uginuli pas.
Konačno, postoji i dašak utemeljenog pesimističkog optimizma, ili obrnuto, sasvim je svejedno: pobrojano je tek vrh ledenog brijega ex-Gradonačelnikove „ostavštine za budućnost“. Dugo se radilo, pa se i dosta toga i – uradilo! (Piše: Derviš ČIČKO)
Pravo u “SRIDU” naš Derviše al “HEBE”se njega ode on preko Karaule umjesto u kakvu-takvu penziju,pa da nam hoda po gradu i gleda u oci ili sebi pred noge…..
Da. “Odredio” nam je i svog ličnog nasljednika. Valjda će se i tome “stati ukraj”. Ako to Tuzlaci žele, naravno.
Naravno, bivši gradonačelinik uskoro ispunjava starosni odnosno zakonski uvjet za odlazak u penziju i po zakonu i spram njegove prethodne plate slijedi ga velika penzionerska otpremnina a paralelno kao državni parlamentarac ima će i ogromnu naknadu.
Baš mu se posrećilo ili… Da li je to zasluženo, uskoro će mo i to vidjeti kad se razgrne što nam je ostavio.
Evo prilike vama koji imate viziju kako treba voditi Grad Tuzlu. Iz vaših dugogodišnjih komentara vidljivo je da znate koi su to potezi bili pogrešni od strane Jasmina Imamovića. Sada bujrum, kandidujete se, građani izaberu nekog od vas VIZIONARA i onda se isti baci na posao. A za savjetnike uzme ove koji kritikuju Jasmina. Bujrum prijavite se, posebno oni koji najviše kritikuju.
ADODOA: Joj jest ti teško palo što Jasmin ode! Kome ćeš sad viriti iz bulje? Prešaltaj se na Ziju!
Sram Vas i stid bilo. Tako komentarišete, a ne znate ni ko sam, ni šta sam. Sramite se! FUJ!!!!!!!
Pa, Vi ste sami odabrali da budete potpuni nick-name duh, pa se onda teško “ljutiti” na samoodabrani status: tu sam po potrebi, a ne postojim. Nešto kao “samogranatiranje” ili sl.
To mi napisa samozvani DPA ( društveno politički analitičar ).
nisi niko i nista
To je uobičajeni nepretenciozni formalizam, ali uz poznati identitet. Pravo na personalnu skrivenost, nije nikakva ekskluzivnost objektivnosti, nego bizarnost “bala pod maskama”, dakle, samo poza.