Nedavno okončani prijevremeni izbori za gradonačelnika Tuzle, čini se da su svojim nedvosmislenim rezultatom, stavili tačku na jednu cijelu epohu tuzlanske politike kao bilo kakvog koncepcijski vrijednosno smislenog i ideološki prepoznatljivog entiteta. Ili bilo čega što i naliči etičkom ratnom potignuću međunarodno proklamiranog ratnog „Armakolasovog tuzlanskog načina“ odbrane na principima i čojstva i junaštva.
U stvari, može se samo neporecivo potvrditi kontekstualni usud političke banalnosti, slične onoj iz famozne tragične „revolucionarne“ 2014.g. kada se „vlast valjala ulicom tražeći da je neko uzme“, da organizacijsko-tehnički, a nikako ideološki, nije imao ko da pobijedi na nedavnim izborima. Pobijedio je onaj ko se tu, bukvalno, „zatekao“.
Mirnodopska, primarno, tradicijski ljevičarska i kosmopolitska politička Tuzla samoubilačkom politikom besmisla „snage kontinuiteta“ i osvajanja i održanja vlastii isključivo na „staroj slavi“ i po svaku cijenu, pretvorila se retrogradno zaleđenu, razvojno zaostalu i regresivnu društveno-političku zajednicu siromaštva i besperspektivnosti.
Ostajući slijepim i gluhim u postratnom periodu od gotovo dvije protekle dekade, organizacijski resursi tuzlanske efektivne vlasti mahom su proćerdani na gradnju krajnje arhaičnnog personalnog kulta ličnosti i potpuno promašenom razvojnom modelu Tuzle kao turističke destinacije. Industrijsko-proizvodni potencijal je olako i neshvatljivom nemarnošću prepušten okolnim i regionalnim općinama i gradovima, te je prijeratni privredni tuzlanski kolos, bespovratno pretvoren u smiješnog ekonomskog „tigra od papira“.
Čini se da je postalo potpuno nevažno igrati se „gluhih telefona“ i navoditi egzakne podatke i višegodišnje poražavajuće statističke činjenice o našim ekonomsko-razvojnim posrnućima i ozbiljnim dubiozama, apsolutnom korupcionaštvu, višegeneracijskom nepotizmu i sasvim otvorenom kriminalu pri raspolaganju javnim novcem i dobrima.
Spirala politikantskih izbornih pobjeda gorih i od najgorih poraza lokalnih tzv. socijaldemokrata i njihovih sitnošićardžijskih vazala i ulizica, kojih nikad ne nedostaje, obilno potpomognutih organiziranom medijskom prostitucijom, proizvele su neosvojivu idiotiziranu virtualnu utvrdu neprimjerene i isprazne narcisoidnosti „ne damo mi svoje Tuzle“.
U međuvremenu, svi realni razvojno-ekonomski vozovi su bez zaustavljanja otišli u jednom smjeru tračnicama nekog novog korporacijskog vremena i univerzuma, koji se ne razumije u šerene laže, parole, programirane laži i obmane. Sve to je, kao „sitna lokal-zajebancija“, ostavljeno nama za domaću upotrebu i jeftinu privremenu zabavu.
Dakle, a i konačno, nakon 22 godine „zavidnog razvoja i uspjeha“ našeg grada, probudili smo se i saznali, a neki i puno ranije i unaprijed, da gotovo 87 hiljada Tuzlaka, kontra onih drugih 25 hiljada, smatra lokalne izbore za gradonačelnika beznačajnim nedjeljnim hepeningom, podrazumijevaći da nema potrebe narušavati i remetiti postojeću „snagu kontinuiteta“.
Čova, koji je postao oficijelni nusprodukt takve logike i najnoviji, taze gradonačelnik, sasvim formalno i hladnokrvno-u-(ne)znanju, pohvalio se da je malo više od 12 hiljada njegovih sugrađana glasalo za njega i da će, a i šta bi drugo, nastaviti sve ono što je negov „proslavljeni“ prethodnik započeo. Znači, izuzimajući period 2001.-2006.g, ništa, pa i manje od toga.
Inače, unutastranački promatrajući, novoproglašeni Gradonačelnik je koliko do juče bio apsolutno beznačajni i efemerni „jedan od mnogih“ članova svoje lokalne partije, ali bilo je dovoljno da on postane dio političke sabah-vizije svog donedavnog šefa i da se obnoć hokus-pokus pretvori u Prvog u Tuzlaka. Ali, u onog apsolutno karikaturalnog, prepariranog ex-sitnog kancelarijskog birokrate „lezi hljebe da te jedem“, spremnog da sopstvenom beskrajnom snishodljivošću bude proizveden, ni kriv ni dužan, u „lokalhistorijsku činjenicu uramljene slike na kancelarijskom zidu“. I, ništa više.
Ono što je opšte mjesto ovog primitivnog festivala idolatrijske malograđanštine i neutemeljenog samopouzdanja, upravo je prigodničarski narativ ovih događanja, koje su obilježila dva ključna farsična aktera ove jeftine politikantske operete, sui generis Njegovo Prevashodstvo Bivši Gradonačelnik i njegov Ponizni Posilni Novi tzv. Gradonačelnik.
Dotični Prvi kaže, parafrazirano, da „čestita Zijadu Lugaviću i da mu želi uspjeh, te da je ta pobjeda garancija da će kurs koji su ranije zajedno izabrali, uspješan kurs, a koji su i provodili zadnjih godina, biti nastavljen“. Dotični Drugi, slavodobitno se „zahvalio svima koji su za njega glasali i ponovio da će nastaviti politiku koja je vođena prethodnih godina i da nije svejedno kakva će nam biti sudbina, te da ćemo tako sačuvati liniju koju je provodio Dotični Prvi.“
Svakako da bi bilo smiješno, da nije tužno, a da se ne radi o gotovo identičnim razmijenjenim rečenicama Vladimira Vladimiroviča Putina i njegove privatne političke pudlice Dmitrija Anatoljeviča Medvedeva.
Bježeći od neumjesnog i neprimjerenog poređenja, ali i njihovi „dugogodišnji uspjesi“ zadnju godinu dana padaju po glavama Ukrajinaca i ravnaju ognjem i mačem njihova sela i gradove. A, indirektno i ostatak svijeta, kakav god on bio.
Konačan ishod, u makro bjelosvjetskom ili mikro okruženju, konkretno onom tuzlanskom, je već puno puta viđen: fatalan za običan svijet, u svakom slučaju.(Piše: Derviš ČIČKO, društveno-politički analitičar)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Sa prvom rečenicom Tvojeg teksta se ne slažem jer su to najobičnije floskule koje su hibridni komunjare izmislili da bi pravili cirkus od Tuzle kao što je ovaj višedecenijski. Evo pitanja: Hoće li ikada Gradonačelnik Tuzle biti Tuzlak (koji je rođen u Tuzli), koji ima biografiju relevantnu sa referenc listom (programi, projekti, stručni članci i knjige, recenzije, učešće u ekspertnim timovima, itd.). Akademske titule ništa ne znače, jer se one javno mogu kupiti ili pribaviti putem “demokratskih malih bogova”. BiH je sekularna po Ustavu, izuzev Tuzle (Gradonačelnik član IO Medžlisa IZV Tuzla).
Mislim da ste nesvjesno, ali dobronamjerno, pomiješali dvije različite sfere, političku i onu profesionalno fahmansku, koje se vrlo često međusobno isključuju. Ovdje se radi o generalnom nedostatku tzv. političke kulture, zbog ogromnog manjka interesovanja za elementarne fakte o domaćoj politici i njenim akterima, što je mahom nasljeđe iz jednopartijskih vremena. Posebno u vezi sa odgovornošću za izgovorenu riječ i (ne)činjenje javnih dužnosnika. I taj defekt se ne može paušalno otkloniti i nabrzinu, pošto je potreban višegeneracijski “napor”. Posljedice vidimo, nažalost: “političko” pamćenje glavnine glasačke baze je posljedično i ne traje duže od nekoliko sedmica. Garancija “kvaliteta” gradonačelnika i drugih javnih dužnosnika, nije vezana isključivo za topografsku zavičajnost, nego za političku kvalificiranost u najširem smislu te riječi i jedino je mjerljiva konkretnim rezultatima, a ne ubjedljivošću izlaganja “alternativnih činjenica”, tj. laži ili sumnjivim tehnikalijana izbornih pobjeda Kao što je to do sada, uglavnom.
Bez obzira na katastrofalnu lošu izlaznost na izbore, na bazi mnogih činjenica realno je bilo očekivati značajno bolji izborni rezultat gospodina Čička. Zašto se to nije dogodilo ?. Da li su na izbore izašli samo duboko politički orijentirani građani i glasali za svoje političke pretstavnike. Obični građani trebaju pozitivne promjene u ovom gradu i najboljeg gradonačelnika.
Cicko, ne mozes vise tako pisati protiv protiv Lugavica. Bio si mu direktan protukandidat, izgubio si, sto je meni licno zao, a sada moras prihvatiti crnu istinu da je tako. Neizlazak biraca na izbore, drugim rijecima bojkotovanje izbora, mozda je objektivno rezultat nezadovoljavajuceg kvaliteta kandidata. Lugavic je sa minornim brojem glasova pobijedio, ali je pobijedio. Okreni malo “plocu” i usmjeri se na izborima za dvije godine . Lijep pozdrav.
Čovjek je novi izabrani gradonačelnik i sve drugo je sporedno. Najmanje je važno ko su još bili kandidati i u tom smislu ne postoji nikakva vrsta opterećenja, barem što se mene tiče. Uostalom, takve “pobjede” najviše su se plašili oni koji su i “pobijedili”, pošto je konstatirana realnost koja za njih nije obećavajuća i koju je teško popraviti do slijedeće godine i novih izbora. SDP-ov kandidat je mogao biti bilo ko i pobijediti, pošto u Tuzli faktički ne postoji konzistentna politička partija. Već duže vrijeme.
Ne bi trebalo fetišizirati niti ljude, a još manje činjenice, pošto ćemo se ponovo uplesti u svijet relativiziranja i proizvoljnosti. Formalno legalnog Gradonačelnika nije glasalo gotovo 100 hiljada Tuzlaka i on će postati legitimnim tek kada konkretno doprinese kvalitetu života lokalne zajednice. Za sada, on je u tom smislu samo bivši činovnik Grada sa stažom od 16 godina primanja budžetske plate i ništa više. Dakle, njegov gradonačelnički autoritet kao političke osobe i direktno biranog dužnosnika de facto ne postoji i samo je ono što će učiniti u naredne dvije godine. Pobjeda na izborima, sama po sebi, ne znači ništa. Vidjeli smo to puno puta do sada. Naravno, s obzirom na okolnosti i unutarstranačku političku bezličnost i minornost Lugavićevu, neće uraditi ništa. Uostalom, zbog toga je i “izmišljen”. Nažalost.
Poštovani
Pa i Jasmina je Selim izmislio.
Meni ste bili jako dobar kandidat, ali u postojećoj konstelaciji odnosa, gdje Vi ne bi imali svoje vijećnike, bojim se da ne bi ostvarili skoro pa ništa od zacrtanih ciljeva, nažalost. To je nažalost realnost, kakva god sumorna bila.
Možda da u nekoj narednoj kolumni objasnite ili dadnete stav o rezultatima drugog i trećeg po broju glasova koji su za mene poražavajući u odnosu na Vas, prof. Žigića pa ako hoćete i na Almira-Belog
Lp
12000 glasova? Pa vise od toga ima clanova i simpatizera sdp a. Ni oni nisu svi glasali. Haman ih ima nekolicina sa obrazom, ili su pomrli.
S obziro o cijoj pobjedi se radi, prije ce biti ovo drugo.
U Tuzli je već odavno broj onih koji izlaze na izbore u progresivnim padu i nije sve ni do pasivnosti, a još manje do nezainteresovanosti građana. Mnogo je tu značajnijih faktora i za to treba ozbiljna, iskrena pa i samokritična analiza ako neko od kandidata za vlast želi promjene i uspjeh, a naročito ako želi izgraditi “tuzlansku politiku kao koncepcijski vrijednosno smisleni i ideološki prepoznatljiv entitet.” Kampanje “nasljednikovih” protukandidati su bile nedorečene, bez energije i velikog truda, bez novih agendi i modernog pristupa i unaprijed osuđene na poraz naspram velike i (još uvijek) moćne SDP mašinerije koja je spremno kreirala i svojevrsni “kontrolirani haos” pa spojili nespojivo da bi se približili populaciji vjernika koja nikada nije bila sklona “komunjarama.” Da li su u tome uspjeli, vrijeme će pokazati, ali su, definitivno, i prije vremena svog “novog” pobjednika promptno predstavili i vazalski se dodvorili političkom Sarajevu, umjesto da su se “gospoda drugovi” pojavili u Tuzli i pružili podršku svom pulenu, a onim (malobrojnim) tuzlanskim biračima pokazali zahvalnost što ih uporno “održavaju na političkom životu.” Ponovno su nam pokazali da se tuzlanska politička scena ne kreira u Tuzli i da je i to možda jedan od razloga zašto “gotovo 87 hiljada Tuzlaka, kontra onih drugih 25 hiljada, smatra lokalne izbore za gradonačelnika beznačajnim nedjeljnim hepeningom.”
Kod nas, kao i svugdje u svijetu, samo 3% stanovnistva nije mainstream…muzika, film, knjizevnost, sport, pa shodno tome i politika. Ko je istinski u ovih 3%, a nema zeludac da vari mainstream, onda se i ne bavi politikom. Jednostavno, ne slusa dzigaru.
Slažem se se prethodnim komentarom da nije dovoljno biti samo kompetentni (protu)kandidat sa kvalitetnim argumentima da treba prekinuti kuntinuitet vlasti prethodnog gradonačelnika (ovaj put preko svog ili partijskog punomoćnika) Treba pobjediti na izborima a to znači puno više energije potrošiti u predizbornoj kampanji.
Višegodišnji hronični problemi, i oni politički u Tuzli, nisu rješivi bilo kakvom izbornom kampanjom od 2 ili 4 sedmice, posebno zbog inercije lokalnog tradicionalnog tzv. lijevog habitusa. Uvijek su dugotrajni izborno formalno “nepobjedivi” sistemi vlasti, kao i ovaj naš domaći, uništavali svojim raspadanjem i konkretne društveno-političke zajednice, politički i ekonomski. Nažalost, Tuzla ide u tom smjeru.