Sudeći prema nepodijeljenom javnom mišljenju, i Gradska izborna komisija u Tuzli kao legitimni organizacijski dio CIK-a BiH, sasvim opravdano pripada toj otuđenoj pomafijašenoj organizaciji i može se bez puno ustezanja ponajbolje, i izvan razumne sumnje, identificirati dijelom najopakijeg postratnog “udruženog zločinačkog poduhvata” kod nas. Bavljenjem izbornim prevarama u izuzetno velikom obimu, uz vrlo sofisticirano uhodanu širokopojasno hijerarhijsko djelovanje, i već dugi niz godina, “provjerenih” lopovanskih zavjerenika plaćanih javnim novcem, ova domaća osovina zla potpuno je preuzela u svoje ruke naše sudbine apsolutnim kreiranjem izbornih rezultata shodno stranačkim deideologiziranim ili etnonacionalističkim talovima, hirovima moći i ucjena.
U ovom lokal-predizbornom momentumu sporedno je baviti se hrpama bizarnih kriminogenih detalja sarajevskih “CIK”-aša, kada je suštinski gotovo identično funkcionalno kadrovski posložena i “Gradska izborna komisija” u Tuzli, a i “domaće je najbolje”, naravno. Očiglednost vjerodostojnosti gradskih direktnih i unaprijed programiranih izbornih prevara je u sferi pojedinačne elementarne pismenosti i ostvarenog kapaciteta znanja niže pučkoškolske aritmetike svakog zainteresiranog od nas. Ponajprije, nije teško ustanoviti da je sasvim zanemarljiva vjerovatnost da su rezultati zadnjih pet-šest izbornih ciklusa, bez obzira na razinu izlaznosti, toliko procentualno, pa i u apsolutnim brojevima, različito-slični da je sasvim irelevantno koje, i iz kojeg perioda, izborne rezultate promatrate. U stvari, tuzlanska pobjednička gradonačelničko-vijećnička slagalica uvijek do sada je bila po uobičajeno dosadnoj bratskoj raspodjeli: jedan glas stranci, a dva paradigmatskom Ocu svih Tuzlaka, pa i Tuzlanki, selektivno. Iznenađenja obično nema, te 24 do 25 hiljada pravovjernih zaljubljenika već 20 godina blagosilja lokalnog, nikad do kraja shvaćenog, vizionara ovog i onog svijeta, dok je 13 do 15 hiljada izbornih konfeta posvećeno cijenjenim gradskim vijećnicima i baš upravo toliko da bi se elegantno i glatko formirala koalicijska većina fantomske lokalističke “lijeve i građansko-alternativne provenijencije” klijentelističko-vazalnog zadaha.
Paralelno, kafanska univerzalno sveznajuća, blago maliganski potkrijepljena nauka, tehnika i dijalektika neumitnog kretanja svjetskog duha ka slobodi, upozorava da je fascinirajuća stabilnost izborne “brojčane” suštine striktno proporcionalna broju svekolikih cca 2500 uposlenika u gradskom javnom sektoru, uključujući njihovu užu i bližu rodbinu, kao i povezana lica, njih 5 do 10 hiljada direktno naslonjenih na budžetske i ine blagodeti Grada. Svakako da vođenje izuzetno čiste i jasne evidencije personalnog pristupa, uključivo i povratne informacije, svih pobrojanih izbornoj čaroliji, predstavlja “tačku na i” i obeshrabruje sve kolebljivce ili zalutale ovčice da otkližu izvan proklamiranog main-streama, a time i prema ljepotama listinga Zavoda za zapošljavanje.
Ali, apsolutna kontrola, sasvim izvjesno programiranih rezultata izbora u našem Gradu, nalazi se u šapama “GIK”-a, tj. sedmoro veličanstvenih bizarno probranih baš kao “zrele kruške” i postavljenih u klasično direktan sukob interesa bez presedana. Stvar je više nego elementarno falična, pošto je njihova očekivana posvećenost obezbjeđenju “fer i poštenih” izbora kontradiktorna, upravo direktno proporcionalna marljivoj posvećenosti i nepogrešivo (in)direktno koruptivno “algoritamski” slobodnoj kadrovskoj volji njihovog poslodavca, a to je Grad(onačelnik).
U stvari, njih šestoro dolaze svaki dan na posao u Gradsku upravu, ako kome nije u međuvremenu, kao i poodavno glavnoj šefici, paralelno dopala PIO-MIO solidna sigurna tišina. Neki šefuju u Gradskoj upravi, neki sekretariraju u Gradskom vijeću, a Bogami, neki rade u ključnom “pentagonu moći”, tj. u kabinetu Prvog u Tuzlaka i poručuju nam da je sve u sigurnim rukama. Uostalom, kao i do sada u ovih prohujalih dvadeset godina: poštena pobjeda je već naša, samo to još nismo saznali. Barem zvanično.
Baš kao i izvjesnost simboličkog “poštenja” smiješnog postdjevičanstva misionarskog položaja. (Piše: Derviš Čičko)
“OSOVINA ZLA” dovoljno je pogledati kako su kolale vreće sa rezultatima glasanja poslije posljednjih izbora. Niko nije reagovao.
Zna se da je sva GIK u rukama Imamovića. Pa sin Melihe Pašić Vedo se hvali porodičnim vezama s “čika Jasom”, pa zar ikoga čudi da je žena u penziji, pomalo dementna, a i dalje je predsjednica GIK-a!?
Pa Naša stranka je protiv nje podnijela krivičnu prijavu za one vreće s glasačkim listićima na kiši kod Mellaina, a Tuzilaštvo se još nije oglasilo, bole ih q*rac