Zvanični investitor, sa legalnom “papirologijom” u svojim rukama, prelijepog mega-stambeno-poslovnog bloka zgrada “Pecara 2.” na Brčanskoj Malti okončao je svoj posao u zavidnom roku i pozvao zainteresirane da pazare, što stanove, što poslovne prostore. Bujrum.
Na prvi pogled, i iz biznis-interesne pozicije ključnog neimara, sve je u najboljem redu i grande finale može početi.
SUDSKI NALOG NIJE ISPOŠTOVAN
Ono što je potencijalno “kamen u cipeli”, zasigurno jeste pravosnažna odluka Ustavnog suda Federacije BiH, i to upravo na samom početku građevinskih radova, kojom je cijela procedura Grada raspolaganja i prometovanja predmetnim građevinskim zemljištem, poništena kao nezakonita i protivustavna.
Istovremeno je naloženo nižim sudskim instancama u TK i Tuzli da svojim odlukama ekspresno obustave sve započete građevinske aktivnosti na spornoj parceli, koja je de jure u restitucijskom vlasništvu Vakufske direkcije Islamske zajednice BiH.
Dakle, pojednostavljeno govoreći, nacionaliziranom imovinom nije dopušteno prometovanje, tj. prodaja, preprodaja i sl., sve dok ne bude donesen Zakon o restituciji, tj. vraćanju nacionaliziranih dobara iz vremena SFRJ. Zemlje, posebno.
Lokalni vizionari iz bivše komande 2. korpusa, upravo su učinili suprotno, te su uzeli sebi za pravo da sa svojim vrlim pajtašima “sve po zakonu”, prometuju tuđim zemljišnim parcelama kao sopstvenim, i istovremeno izdaju urbanističku i naknadno i građevinsku dozvolu. I, Bog te veselio: eto nama “Pecare 2.”
Štete su ogromne i to “sve i jedna” na grbači Grada, pošto je Investitor raspolagao sasvim legalnom dokumentacijom, izdatom upravo od strane organa lokalne uprave. Nezakonito i protivustavno.
Ali, mlijeko je definitivno prosuto.
Desetine investicijskih miliona uloženih u projekat “Pecara 2.” mogle bi doći na naplatu iz polupoharane budžetske gradske sehare, pošto je Grad svojom ohološću srednjevjekovnog zadriglog feudalca, proizveo legalno nerješiv problem.
OBEĆANJA DOJUČERAŠNJEG TUZLANSKOG VALIJE
Naime, barem prema onom što je javno do sada prezentirano, nakon, vjerovatno već obavljenog proceduralnog tehničkog prijema cjeline dotičnog građevinskog objekta, izdaje se “Upotrebna dozvola”, kao ključni pozitivni vlasnički dokumenat.
A, to je nemoguća post festum misija odgovarajućih službi Grada, pošto je Ustavni sud postupio, kako je postupio: nema gradnje na tuđem zemljištu. I tačka. Povelika.
Takođe, bez “Upotrebne dozvole” nije moguće legalizirati objekat, niti ga kontinuirano opskrbiti priključenim energentima (voda, struja, grijanje etc.), niti ga “upisati” u vlasničke knjige, pa time niti formalno-pravno dalje prodavati.
Tako stoje stvari, kao što i formalno i neformalno “stoji” i prelijepi SPO “Pecara 2.” u vlasništvu svemoćno-premoćnog-nedodirljivog, tako izgleda barem, “opunomoćenika” Vladara i Gospodara Svjetova sa Bosanske Poljane.
Ali, ipak, istine radi, nevidljivi, ili rijetko vidljivi, dotični trgovački bogataški mogul, sada je i sam žrtvom nehajnosti autoritativnog odlučivanja “olako obećanom brzinom” donedavnog tuzlanskog valije, koji nikako da shvati to što i cijelo selo zna: bivši je.
Konačno, glede statusa SPO “Dvora na Brčanskoj Malti”, možda su se već dogodile i ovozemaljske Vis Vitalis “odgovarajuće stvari”, koje daleko nadilaze odluke i prerogative i Ustavnog suda FBiH i čine ih bezvrijednim krajputašem na putu “svjetskog duha prema slobodi”.
ŠTO JE DOPUŠTENO BOGOVIMA…
Haman će biti veći brižljivo “planirani” haram rušiti izgrađeno ili barem pohapsiti krivce sa ovom vidljivog svijeta, nego držati se zakona istog za sve i svakoga, logikom “neka se (ne)vrši zakon, pa makar i cijeli svijet propao”.
Doduše, postratno kao i uvijek do sada, postoji granitno čvrsto (ne)pisano pravilo: “Ono što je dopušteno Bogovima, zabranjeno je volovima”.
Posebno onim samoproglašenim božanstvima sa visina Olimpa Gradske uprave, koji već koju deceniju u kontinuitetu uspješno i na opšte zadovoljstvo “mlate gloginje tuđim mu*ima”. I idu dalje. (Piše: Derviš ČIČKO, društvenopolitički analitičar)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Znači biće jebade…
Da li ima neko da se pozabavi smislenim kritikama pravih problema u gradu. Realnost je koliko god da izgubi IZ i njihovi vakufi opet previse imaju, a Bingo je po mom saznanju postogao sporazum sa IZ i to sve plati sedmocifrenim iznosom. S druge strane imamo probleme na koje niko ne smije staviti komentar. Kao sto je pokretanje klizista u Vikaljskoj ulici gdje je citavo naselje ugrozene a sanaciju ce kako stvari stoje platiti gradjani iz budzeta umjesto investitora koji je doveo do problema, ili recimo izmjene regulacionog plana radi pogodovanja investitoru (Hotel Tuzla) ili smanjivanje budzeta grada za vise od deset miliona KM bez objasnjenja kako…
Nažalost, teško je dotaći bilo koji fiskalni ili komunalni, a kamoli politički, segment Grada a da ne provale “skeleti iz ormara”. Bavljenje procjenom stanja “ugodnosti urbanog življenja” u Tuzli je primarni zadatak Tuzlaka na izborima i tu se govori da je sve “pod butum”. Slično kao i bavljenje tom temom pod “nick-name” hasurom konspirativnosti.
Ja koliko znam Tuzlu, u njoj vec postoji Pecara1 i Pecara2. Ovo bi valjda trebala biti Pecara3.
Tačno Azure, ovo je Pecara 3
Možda je napravljena pogodba. Prije članka je trebalo kontaktirati sve strane kako bi se znalo stvarno stanje i je li ovo riješen problem ili je “na čekanju”. Mislim da je to fer pristup prije svega.
Eventualni “tajni dogovori” u vezi sa javnim novcem i interesom je neetično i vaninstitucionalno nezakonito bavljenje imovinom svih Tuzlaka, posebno budžetskim novcem. Takođe, vakufska imovina je javno dobro dato na domaćinsko upravljanje IZ i nije privatno vlasništvo. Konspirativnost je u ovom slučaju kontraproduktivna rabota, daleko izvan podnošljivih pravnih okvira, na što niko nema pravo. Upravo je sve obrnuto: transparentnost je i forma i suština. Ali, kod nas je uobičajena šema: ako ne može nikako drugačije, onda ćemo pošteno.