Decenijama je Rudnik lignita Kreka bio stabilna firma, pokretač ukupnog razvitka bivše Jugoslavije i Bosne i Hercegovine – a sada je pao na niske grane, duguje mnogima, jedva isplaćuje plaće, a rudari su nerijetko nezadovoljni. Danas od velike slave nije ostalo gotovo ništa, a Krekino tavorenje opterećuje ne samo komorate nego i koncern Elektroprivrede BiH, Tuzlanski kanton i grad Tuzlu. Ne bi se moglo reći da nema želje da se rudarima pomogne, ali sve ide sporo, ili nikako, jer radi se o novcu, ali ne samo o tome.
Šezdesetih i 70-ih godina jedan za drugim zatvarani su Krekini rudnici Moluhe, Bukinje, Lipnica i Lukavac i to je obrazlagano riječima da su se oni zbog duge eksploatacije iscrpili i da se u njih više ne isplati ulagati. I tako je od pet jamskih pogona ostao samo jedan – Dobrnja u Mramoru. Pojedini inžinjeri su i dalje u dvojbi o tome da li se trebalo lišiti svih ovih jama. Težište je stavljeno na površinske kopove Dubrave i Šikulje uz napomenu da će tako proizvodnja biti sigurnija, tim prije jer se ugalj na širokom čelu u Dobrnji još kopa u najtežim uvjetima, gotovo kao prije 100 godina. Međutim, ugalj iz jame je barem kvalitetan za razliku od onoga s površinskih kopova koji nema potrebnu kaloričnu vrijednost, pa Termoelektrana Tuzla, da bi imala instaliranu snagu, mora taj ugalj dopuniti mrkim iz Banovića.
Kreka je, dok je mogla, bila motor razvoja i pomogla osnivanju Rudarskog fakulteta i instituta, zidala je nekoliko desetaka hiljada stambenih objekata, izgradila Dom kulture „Moša Pijade“, vatrogasno spremište, kilometre pruge i ko god se obratio davala je pomoć kapom i šakom. Sada više nema novca za druge, kad jedva sastavlja kraj s krajem. Nije mogla finansirati ni spomenuti dom, pa ga je predala kantonu i tu je sada Bosanski kulturni centar. U vatrogasnom spremištu je Gradska profesionalna vatrogasna četa. I dio direkcije Rudnika, koja je bila simbol moći, izdat je jednom kantonalnom ministarstvu.
Zbog velikih dugovanja Rudniku Kreka nije omogućeno produženje koncesije, pa je Vlada Tuzlanskog kantona usvojila jedan aneks bez bankovne garancije, u protivnom bi proizvodnja uglja stala. Koncesija je pravo korištenja prirodnog bogatstva pod uvjetima utvrđenim Zakonom o koncesijama i drugim propisima, uz odgovarajuću naknadu. Osim toga, Kreka duguje velike novce Federalnom zavodu penzijskog i invalidskog osiguranja, a zbog duga Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja događalo se da rudari ne mogu ovjeriti zdravstvenu knjižicu. Zbog blokade računa i plaće često kasne. Predsjednik rudničkog sindikata Zuhdija Tokić je nekoliko puta govorio o odgovornosti menadžmenta Kreke i to ne samo ovog koje je sada na čelu Rudnika, nego i prethodnih. Finansije preduzeća ispitivalo je i Kantonalno tužiteljstvo u Tuzli, koje je izuzelo dio dokumentacije budući da postoji osnov o zloupotrebi položaja, pa i korupcije.
Rudari su istrajni i oni, unatoč teškoćama, vrijedno dolaze na frlezu (prozivku) i spuštaju se u jamu Dobrnja ili idu na površinske kopove. Sindikalac Tokić kaže da su rudari veoma ugroženi i dodaje:
“Prosječna plaća u rudnicima Kreka je 1.024 KM, a najmanja plaća je 535 KM. To vam sve govori o položaju rudara. Nama se sada prigovara zato što tražimo da naša satnica bude 2,70 KM. Molim vas, otiđite u naše rudnike i vidite kakvi su uvjeti rada. Modernizacija u jamama i humanizacija proizvodnje nasušna je potreba rudara.”
Inače, u Kreki kažu da i današanje komorate drži onaj takmičarski elan koji im je u amanet ostavio rudarski udarnik Abdurahman Babajić iz generacije slavnih pregalaca, koje je 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća predvodio slavni udarnik Alija Sirotanović iz Breze.
U decembru ove godine navršava se 100 godina od poznate Husinske bune kad se oko 5.000 rudara Kreke pobunilo protiv austrougarskog režima koji ih je tlačio. Nakon što su istjerani iz državnih stanova u rudarskim kolonama u Kreki, rudari su se povukli na Husino i tu se sukobili sa žandarima. Poginulo je osam rudara, a od posljedica represije umrlo je još 32, dok ih je uhapšeno oko 400. Sud je izrekao presude zatvora 20-orici rudara, a Juri Kerošević je najprije presuđena smrtna kazna koja je kasnije zamijenjena zatvorskom od 20 godina.
Nadati se da će današnji rudari u boljim uvjetima obilježiti ovaj povijesni događaj i sjetiti se svojih hrabrih prethodnika. (Đuro KOZAR, “Oslobođenje”)
(Autor je 14 godina živio u Kreki, njegov otac Mile radio je u Rudniku Kreka kao dimnjačar i vatrogasac, a sestra Katica-Kaća kao hemijski tehničar)