Stranka demokratske akcije u svom historijskom vladalačkom trajanju od svog osnivanja tog dalekog maja 1990.g. do današnjih dana, nedostižno je daleko od tada formalno proklamiranih političkih ciljeva stvarne nacionalne emancipacije Muslimana, ekonomskog razvoja i očuvanja države BiH, koji su, samim tim, vremenom postali beskrajno nagomilani dugovi i politikantski aferimi, tako da je čak i za svoj sopstveni naziv u svojevrsnom dugu i prema ingenioznom magu sevdaha Safetu Isoviću.
Gledajući unazad, sasvim se utemeljeno može konstatirati da ova samozvana stranka nikada nije ozbiljno izašla iz okvira inicijalnog usko vjersko-nacionalnog pokreta Mladih muslimana, njihove vizije i projekta stvaranja paralelnog anahronog paradržavnog pseudoteokratskog ustrojstva koje svojom unutrašnjom logikom neminovno vodi ka poticanju puzajućeg tronacionalističkog komadanja i podjele naše zemlje.
Naime, zahvaljujući organiziranom prevratu u tadašnjoj Islamskoj vjerskoj zajednici putem tzv. Pokreta imama i preuzimanju političkog uticaja u tom razgranatom organizmu, simbiotički je stvorena i vrlo sofisticirano usavršena gotovo neuništiva glasačko-izborna baza za “praktično ostvarenja islama” u okvirima formalno svjetovne parlamentarne demokracije naše zemlje.
Sa onima koji su se otvoreno protivili tom neprirodnom zagrljaju vrlo brzo se razračunalo: sekretar Mešihata Adnan Silajdžić je pretučen, vrlo vjerovatno, od strane stranačkog obezbjeđenja dok je predsjednik iste institucije Salih efendija Čolaković naknadno detroniziran i grubo uklonjen iz javnog života.
(Alija i Bakir Izetbegović – Foto: Ilustracija, arhiva TBT)
Navodno, njegova čuvena rečenica upućena budućem Prvom predsjedniku: “Alija, ja tebe kao čovjeka mogu uvažavati, ali klanjati se mogu jedino Bogu”, nije baš bila poželjna i dobrodošla. Gotovo neprekinuti višegodišnji niz pobjedničkih izbornih pohoda SDA kod nas, samo potvrđuje da je tako izgrađeni organizacijski infrastrukturalni parapolitički sistem postao definitivno efektivan, efikasan i manje-više nepobjediv u nacionalno partikulariziranim i segregacijskim okvirima Dejtonskog uređenja.
Sa druge strane, nakon protekla više od dva desetljeća od kraja “nedovršenog” rata u BiH, sasvim su evidentni i nusprodukti ovog mladomuslimanskog projekta “revolucije koja traje”, kako bi to rekao Trocki, nenadmašni orator i genijalni organizator-stvaralac moćne Crvene armije. Radi se o tome da je SDA ostajući po sopstvenoj želji pokret i nikada ne ulazeći sistematično u proces profiliranja i transformiranja u političku stranku desnog centra, izuzev djelimično u Tihićevom periodu, dokazala već viđeno, da pokreti u političkoj praksi neminovno vremenom potroše svoj demagoško-političko “narodno” gorivo i da postaju zatvorena korporativna organizacija okrenuta samoj sebi i tendencijama klizanja prema nekim totalitarnim manirima djelovanja.
Ne ulazeći previše u unutarstranačke odnose vladanja i moći, to je primarno vidljivo kroz narastenje neutemeljene ekskluzivnosti nacionalnog predstavljanja a posebno očiglednog ignoriranja činjenica i neprihvatanja odgovornosti za postojanje stvarnog masovnog siromaštva, institucionalizirane korupcije i socijalne nepravednosti društva, spram kriminogenog enormnog bogaćenja politički povlaštenih grupa i pojedinaca. To autistično stanje konstatira i H.Arendt kao “čudnu kontradikciju između “realnosti” koju cinično proklamiraju totalitarni pokreti i njihovog upadljivog prezrenja prema cjelokupnom tkivu realnosti”.
Zdravorazumski poredeći bombastične i hiperoptimistične propagandističke parole sa Osnivačke skupštine SDA 1990.g. u Sarajevu iz usta njenog prvog predsjednika A.I. teško je ne primijetiti vrlo sličan postratni (anti)kontinuitet događanja, samo u novom okruženju: “Sa historijske scene neumitno silazi svijet diktature i jednoumlja, ekonomskih i socijalnih projekata izvan ljudske mjere i htijenja, gulaga, golih otoka i montiranih procesa. Džinovski pokušaj da se raj na zemlji stvori bez Boga i čovjeka, pa i protiv Boga i čovjeka, završio se potpunim neuspjehom”.
Uostalom, ova stranka u personalno-organizacijskom smislu nikada i nije prestala da bude stvarno “vjerska stranka” kao što je i javno potvrđeno na čuvenom kladuškom gotovo polamilionskom presizbornom skupu SDA 1990.g. što, naravno, nije nelegitimno, ali tada se objektivno ne može izbjeći, neprihvatljivi današnjem svijetu, organski klerikalizam i antisekularizam u političkoj praksi.
Kada sa ove vremenske distance promatramo tadašnji oštri raskol Izetbegović-Zulfikarpašić zbog, za Bega i njegovu oštroumnu realpolitičku samosvijest , politički neprihvatljive scenografije skupa sa dominantno vjerskim zastavama, prisutnih sa opasanim sabljama i turbanima, slikama ajatolaha Homeinija itd., čini se da smo još uvijek, kroz aktuelnu političku dominaciju SDA, baš u takvom ćorsokaku. Navodno je beg Zulfikarpašić rekao: “Slike ovog veličanstvenog skupa Muslimana biće prenesene za pola sata u vlade svih evropskih zemala. Na svim slikama će u prvi plan biti stavljeni ovi bradati ljudi sa turbanima na glavi, sa jataganima za pojasom, samo da se uplaši Evropa i Srbi dobiju opravdanje za pokolj koji nam pripremaju.” Tako je, nažalost, i bilo.
Ako je tada konstatirano “da Muslimani u rasplet jugoslovenske krize ulaze u rasulu”, teško je, s obzirom na okolnosti preovlađujućeg političkog amaterizma i šlampavosti SDA, ne zaključiti da i sada fantomski politički “njihovi Muslimani”, uglavnom, ulaze u proces Revizije presude za genocid protiv Srbije i u gorem političkom rasulu, materijalnoj bijedi, poniženju i besperspektivnosti.
Ipak, sudeći po uvodnoj promociji nedavno ponovo objavljene knjige-pamfleta iz 1992.g. stanovitog Seada Trhulja nije sve gotovo: “Danas kada posmatramo nasrtaje i kidisanje na naš narod , postaje nam jasno… čemu je služio onaj priitsak na “Mlade muslimane” i na čitav naš narod. Služio je uništavanju odbrambene moći Bošnjaka muslimana… Misija “Mladih muslimana” nije završena. Ona tek sada dobiva svoj pravi smisao.”
Ako već nije. Personalno nasljedno, svakako. (Piše: Derviš ČIČKO, TuzlaLIVE.ba, 2017. godina)
————————————————
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)