Mašinovođama od prve do posljednje minute putovanja koncentracija mora biti na visokom nivou
Prvi Ćiro bosanskohercegovačkim šinama prošao je prije više od 130 godina. Davne 1891. svečano stigao iz Metkovića do Sarajeva. Od tada do danas, ova dionica je bosanskohercegovačko blago. Gradili su je Austrougari, čak sedam godina, u četiri etape, zbog težine terena. Danas mašinovođe za dio ove pruge od Sarajeva, preko Bradine, kažu “pola u mraku, pola u zraku”, zbog više od 70 mostova i vijadukata preko kojih voz prolazi i čak 166 tunela.
Dio je Koridora Vc i godinama žila kucavica za prijevoz tona različite robe od i do Luke Ploče u susjednoj Hrvatskoj. Njena možda i najveća vrijednost su veličanstveni predjeli, priroda koju putnici opisuju kao “raj na zemlji”. Zaslužuje epitet jedne od najljepših željezničkih vožnji u svijetu.
Bilo da je riječ o vožnji kanjonom Neretve, željezničkim mostovima preko Jablaničkog jezera ili pak pogledu na bosanskohercegovačka prirodna bogatstva vozeći se preko visokih vijadukata, uživanje je od prve do posljednje minute. Za sigurnost turista najodgovorniji su oni koji vozom upravljaju, mašinovođe. Kažu nam, najljepši pogled i jeste s njihovog radnog mjesta.
Neki bi možda rekli da je posao mašinovođe lagan, no daleko je od toga. Od prve do posljednje minute putovanja koncentracija mora biti na visokom nivou. Osim toga, od tačke A do tačke B, gotovo da nema pauza, odlazaka u toalet. Posadu uvijek čine dvojica mašinovođa.
“Prevelika je odgovornost. Ovo je jedna od najopasnijih pruga u Evropi. Spuštaš voz ovuda i ako ima 1400 tona treba spustiti voz u Konjic. Bude svakakvih stvari, nepredviđenih, ali naravno najveća odgovornost su ljudi”, kaže za N1 mašinovođa.
Šine donose i brojne opasnosti, odroni kamenja, životinje, a u najgorem slučaju neodgovorne pojedince.
Većih nesreća, pogotovo kada su u voz ukrcani putnici, nije bilo, kažu iskusne mašinovođe, Aid Bučuk i Senid Bešić. Koliko god opasna dionica preko Bradine, njima je izazov. Nagibi, srne i medvjedi su im svakodnevni prizori. No, kad se upravo na ovom dijelu pruge desi kvar, treba dobro “zasukati rukave”. Možda je to jedan od razloga zbog kojeg nema niti jedne žene u ovom poslu.
“Problem je Bradina, izgleda to ovako jednostavno, ali nije, evo da ste sad na teretnom vozu, pa vam se ne daj Bože desi kvar ovdje negdje, vi morate izaći i zaštiti taj voz u pet minuta, da ne bi otišoa nizbrdo. Mi imamo naše papuče, pa poturaj pod točkove papuče, pa imamo ručne kočnice, pa vintaj, pa uz voz ići tri sata poslije po noći, snijeg sipa, magla, medvjedi hodaju”, priča Bučuk.
Teški kvarovi ne dešavaju se često. A putnici, kojih se u ljetnoj sezoni dnevno provoza i do hiljadu, eventualne nemile događaje u lokomotivi i ne osjete. U vozu većinom turisti, pogotovo nakon što je britanski Guardian proglasio ovu prugu jednom od 18 najljepših u svijetu, no često se na vožnju vraćaju i domaći.
Direktor jednog od sektora unutar Željeznica Federacije, Namir Mahmutović, također apeluje nadležne da više pozornosti posvete ovom načinu saobraćanja, pogotovo kada je riječ o prevozu robe. A za same putnike, cijene karata pristupačne, a prednosti ogromne.
“Što se tiče ove pruge od Sarajeva prema Pločama, mislim da je prošao jedan period od skoro nekih 30, 40 godina gdje na ovoj pruzi više nije ništa rađeno, a smatramo da ona je panevropska pruga na Koridoru Vc i smatramo da dobrim dijelom ovaj dio od Bradine do Konjica i obratno predstavlja usko grlo na ovoj pruzi i mišljenja sam da je već bio vakat davno da se radi neki drugi projekat, jer generacijski gledano svako 50 godina pruga je doživljavala neke svoje tehničke preobražaje, dok ova pruga i dalje ostaje u onom periodu u kojem je bila i prije rata”, ističe Mahmutović.
Prvi kilometri bosanskohercegovačke pruge, građeni su još u osmansko doba. Nastavljeni tokom austrougarske vladavine. No, voz je tada bio rezervisan samo za visoku klijentelu. Cijene karte od Bosanskog Novog, današnjeg Novog Grada, do Banjaluke koštale su vrtoglavih 90 kruna za prvu klasu.
“Ako to prevedemo u tadašnje prilike, cijena jedne puške iznosila je između 30 i 40 kruna, cijena jedne ovce 10 kruna”, kaže Mahmutović, direktor Sektora za teretni i putnički saobraćaj u ŽFBiH.
Danas za nešto više od dvadeset maraka, svi možemo biti visoka klijentela, priuštiti vožnju od 129 kilometara pruge “kojom se najbolje može doživjeti avantura putovanja vozom”, kako je naveo britanski Guardian, stavljajući ovo putovanje u rang sa prugama Sicilije, Korzike, Norveške, Tibeta, Perua.