Propast tuzlanskih giganata: Umjesto fabrika danas trgovački centri

Tuzlanski kanton je bio industrijsko srce Bosne i Hercegovine. Posljednjih nekoliko decenija metaloprerađivačka i hemijska industrija su gotovo nestale. Fabrike uništene, a na lokacijama nekadašnjih giganata sada su tu trgovački i stambeno-poslovni objekti. Trend stavljanja katanca na vrata nastavljen je i ove godine.

O postojanju nekadašnjeg giganta Resod Guminga danas nema tragova. Na lokaciji Fabrike izgrađen je trgovački centar. Na mjestu nekadašnjeg Elira gradi se stambeno-poslovni objekat. Trgovački centar je i na lokaciji nekadašnje tuzlanske germare i gračaničke Fortune.

Nekadašnja Fabrika obuće Aida Tuzla upošljavala je stotine radnika. Danas se još uvijek mogu vidjeti njeni ostaci, ali po pričama, i tu bi mogao biti izgrađen prodajni objekat, piše BHRT.

Poslovni objekti su i na lokaciji hemijskog diva Polihema, koji je upošljavao više od hiljadu uposlenika, a jedan od njih je bio i Sakib Kopić.

“Ko će više kupovati te stanove, zgrade, hoćemo mi od zgrada i stanova živjeti i od poslovnih objekata? U Tuzli kao da je tajfun prošao. Sve firme su uništene. Ostao je još TTU, nešto raducka i Dita nešto raducka i to je to”, rekao je Sakib Kopić, predsjednik Sindikata solidarnosti TK.

Fahrudin Šahović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata TK, za trenutno stanje je okrivio vlast.

“Kad krenete ovdje, sam grad Tuzla nekih kilometar dva od Irca je bilo 5-6 velikih objekata koji su zapošljavali, možemo slobodno reći, i 10.000 ljudi. Za ovo stanje najodgovornija je vlast u državi, Federaciji, pa i na Kantonu”, riječi su Šahovića.

Loši zakoni i kriminal doveli su do kraha industrije u ovom dijelu zemlje, a bolje nije ni u cijeloj zemlji. Dok je za političare stečaj značio oporavak, za preduzeća je to bio kraj, a za radnike borba za prava. Sve je počelo sa takozvanim certifikatima.

Međutim, posljednji slučaj lukavačke Koksare svjedoči nastavku trenda uništavanja preostale privrede i radnih mjesta. Stoga se postavlja pitanje ko će kupovati u centrima izgrađenim na temeljima fabrika, kojim novcem i u kakvoj državi? A da oni koji su itekako plaćeni da rade u ime građana i države, tek nijemo posmatraju, svjedoči i Javni servis koji se nalazi pred gašenjem.

Nekada je industrija bila unosan biznis. Danas je to politika. Nerad i kriminal podijelili su bh. građane na bogate i siromašne, skoro bez ikakve perspektive za rast i razvoj u ovoj zemlji i ono što je najvažnije, bez ikakve odgovornosti.