U sjeni nedavno objavljenog i u NATO dostavljenog Programa reformi koji u suštini tretira vojno odbrana pitanja, ostao je civilini aspekt tog dokumenta.
S obzirom da se NATO alijansa kao savez naslanja na principe zapadne demokratije, sam dokument pod nazivom „Program reformi“ tretira i civilna pitanja, poput pitanja o ljudskim pravima i jednakopravnosti svih građana.
Naime, u Programu reformi Bosne i Hercegovine“, konkretno u poglavlju 1.2.1 stoji odredba da u Aneksu I, na Ustav Bosne i Hercegovine postoji imperativna norma kojom se mora obezbijediti najviši stepen zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, na temelju 15 međunarodnih konvencija koje su, pored Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, sastavnim dijelom ustavno-pravnog sistema Bosne i Hercegovine.
U ovome slučaju jasno je iskazana pravna odredba da Bosna i Hercegovina mora obezbijediti jednakopravnost svih njenih građana, onako kako to nalažu međunarodne konvnecije.
Ustavom Bosne i Hercegovine, u članu II/2 utvrđeno je da Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, ima prednost u odnos na sve domaće zakone, pa i sam Ustav Bosne i Hercegovine, gdje se putem ove imperativne norme jasno ukazuje na potrebu ostvarivanja europskog standarda kojim se nalaže jednakopravnost svih građana u našoj zemlji.
Od ranije je jasno da ovaj je član Ustava Bosne i Hercegovine u koliziji sa drugim odredbama ustava u kojima je utvrđeno postojanje sistemske diskriminacije. IZ tih razloga, podsjetimo se ukratko na stav 43. iz presude Europskog suda za ljudska prava iz Strassboura u predmetu „Zornić“ koji kaže:
“43. U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“ (vidi ibid., tačka 45). Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir (ibid.). Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.“
Ako ovome stavu Europskog suda iz Strassboura dodamo jedan od postulata međunarodnog prava koji kaže da svi aranžmani doneseni pod prisilom ili bez dobrovoljnog pristanaka, nemaju pravnu snagu, postavlja se jasno pitanja – do kada će ova zemlja biti izvan međunarodno-pravnih okvira zarad partikularnih političkih interesa iz pojedinih političkih stranaka koje su primarno vođene ličnim interesnima, a manje potrebom zaštite ljudskih prava što je nezaobilazan europski standard.
Jedna od konvencija iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine je i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima iz 1966. i prateći protokoli iz 1966. i 1989. godine, kojima se jasno utvrđuje potreba za garantiranje svih političkih prava za svakog građanina pojedinačno, što je u suprotnosti sa pojedinim politikama koje traže prostor za „kolektivna prava“ kroz za pravne okvire nepoznat termin „konstitutivnih naroda“ i koje međunarodno-pravni okvir ne prepoznaje.
Imajući u vidu navedene činjenice, biće zanimljivo vidjeti kako će se gorljivi zastupnici očuvanja etničkog ekskluziviteta u političkom predstavljanju odnositi prema Programu reformi, obzirom da je dio dokumenta koji se odnosi na civilni aspekt u potpunoj suprotnosti sa entičkim političkim predstavljanjem koje u svim članicama NATO faktički i nepostoji.
Stoga se sa sigurnošću može reći da samo provođenje Programa reformi de facto znači uvođenje jednakopravnosti svih građana, te uvođenje evropske pravne stečevine u pravni okvir države Bosne i Hercegovine.(v,tl)