Senzacionalna pobjeda fudbalera KI Klaksvika protiv Ferencvaroša povod za priču o sportu na arhipelagu u Sjevernom Atlantiku, o čemu za “Vijesti” govori rukometna golmanka Nina Abramović.
Kada je prije nekoliko godina na debiju Zorana Roganovića na klupi rukometne reprezentacije Crne Gore osvojen samo bod protiv Farskih Ostrva, to je shvaćeno kao nacionalna tragedija.
Nekoliko mjeseci ranije, B36 iz glavnog grada malenog arhipelaga na sjeveru Evrope, Torshavna, u 1. kolu kvalifikacija za Ligu Evrope je izbacio OFK Titograd, ali lekcija nije naučena ni poslije toga, ni nakon kiksa “lavova”.
U ljeto 2021. godine, HB Torshavn se poigravao sa fudbalerima Budućnosti i na dva meča dao šest golova, a nije primio nijedan. Sljedećeg ljeta, za Sutjesku je neprelazna prepreka bio KI Klaksvik, a svi ti porazi ocjenjivani su kao brodolom.
Ali, kako vrijeme odmiče, svijet sve više shvata da Farani nisu samo ribari, kako su ih balkanske “veličine” pežorativno zvale, već i izuzetna sportska nacija. Bolje potvrde od toga nema od šoka u Budimpešti – nakon 0:0 na ostrvu Bordoj, KI Klaksvik je savladao Ferencvaroš 3:0 nasred “Grupama arene”, ušao u 2. kolo kvalifikacija za Ligu šampiona i uticao da Stanislav Čerčesov, koji je Fradiju donio dvije titule prvaka Mađarske, bude smijenjen već u srijedu veče.
Nestvaran napredak sporta u zemlji koja ima svega 54.000 stanovnika i autonomna je teritorija Danskog Kraljevstva nije iznenađenje za jednu Crnogorku, jer je izbliza gledala napredak iz dana u dan – Ninu Abramović. Golmanka koja je sasvim slučajno došla da igra rukomet na Farskim Ostrvima nema dilemu, bar kada je njen sport u pitanju.
– Farani su svjetsko čudo i u rukometu će za nekoliko godina biti na top nivou, među tri najbolje na svijetu. U fudbalu nisu toliko jaki, jer je veća konkurencija, ali i u njemu napreduju – naglašava 32-godišnja Podgoričanka.
A onda nabraja razloge zbog čega očekuje takav bum farskog rukometa.
– Vidjela sam kojom brzinom napreduju, jer su fokusirani samo na sport i ni na šta drugo. Zato je i logično da napreduju, kad biste vidjeli uživo šta rade, sve bi vam bilo jasno. Muškarci su za sada na mnogo većem nivou, ali i rukometašice napreduju. Farani rade na tome da dovedu što više dobrog stručnog kadra, te igrače iz cijelog svijeta i u muškom i u ženskom rukometu, od kojih su neki nastupali i u Ligi šampiona.
Život na Farskim Ostrvima nije lak. Ljeti nema noći, zimi ne sviće, kiša stalno pada, a društveni život se svodi na kućne posjete, jer samo u Torshavnu, koji ima 20-ak hiljada stanovnika sa okolnim selima, ima kafića. U ostalim gradićima i selima radi tek po jedan restoran i to je sve. Zbog toga su toliko i upućeni na sport, to im je jedina zabava.
– Nemaju nikakvu drugu zanimaciju sem sporta, jer im se sva ekonomija bazira na ribarstvu. Sport je i bijeg od depresije, a djeca od malih nogu, već od dvije-tri godine, stalno su u sali sa roditeljima. Dešavalo se da se prekidaju utakmice kad neko dijete uleti na teren. Energija ljudi je potpuno drugačija nego kod nas, publika je sjajna. Svaka ekipa pred utakmicu ima svoj performans, sličan haki novozelandskih ragbista, a smatraju da se time ekipe dodatno povezuju.
Ako niste pročitali
Sloboda u European Cupu putuje Faranima
Nina će od ove sezone biti upravo u Klaksviku, drugom po veličini gradu na arhipelagu na Sjevernom Atlantiku, a priznaje da je bila u čudu kada je prvi put stigla na Farska Ostrva.
– Posebno upečatljivo mi je bilo kako se radi sa malom djecom i kakvi su uslovi. To ne može da se poredi ni sa čim. Bila sam u čudu kad sam vidjela nešto što izgleda slično kao telefonska govornica, u koju samo ubaciš loptu, pritisneš papučicu i automatski se skida ljepilo. Imala sam posebnu torbu samo za loptu, to pokazuje koliko su posvećeni i kakve uslove imaju.
Priznaje da joj nije bilo lako da se privikne na vremenske uslove.
– Klima je monotona, vrlo je malo sunca, ima ga samo krajem juna, u julu, avgustu i do polovine septembra. Tada su bijele noći, zimi praktično ne sviće, jer potpuni mrak nije samo nekoliko sati. Bila mi je neobična i prva jesen, kada su krenule velike kiše. Toliko velike kapi padaju da ne znaš je li pljusak ili grad, bila sam u autu i nisam mogla da vidim bukvalno ništa – istakla je Abramovićeva, koju je samo jedna stvar razočarala.
– Farani jedu meso od kita. Nagovorili su me da ga probam, užasno je – uz osmijeh je zaključila Nina.
Brani, uči djecu i razmišlja o “pravom” poslu – arhitekturi
Crnogorska internacionalka na Farskim Ostrvima nije samo kao igračica, već i radi sa mladim golmanima.
– Kada su Farani upoznali moj rad, obezbijedili su mi kompletnu školsku salu, kako bih mogla da organizujem treninge posebno, kad god želim. Najviše zbog toga se i vraćam, jer mi se pruža mogućnost da radim kao trener sa djecom. To mi se sviđa, volim da sam u okruženju djece i sporta. Dobro je i plaćeno, ako vrijediš, trudiće se da te zadrže.
Abramovićeva je završila arhitekturu, ali još nije tražila posao u struci. Nije isključeno da hoće, mada priznaje da je to u klimatskim uslovima u Atlantiku vrlo izazovno.
– Ako budem ostajala duže na Farskim Ostrvima, vidjeću da “upadnem” i u arhitektonske vode. Izgradnja tamo je baš specifična, jer je veoma malo suvih dana i potrebno je dosta vremena da se osuši fasada. I cijene su nekoliko puta veće nego kod nas.
Svijet će tek čuti za A Skipagetua i Mituna
Za malo bolje poznavaoce rukometnih prilika, Farska Ostrva nisu nepoznanica. Pogotovo ne dvojica igrača – 18-godišnji Oli Mitun i tri godine stariji Elijas Elefsen a Skipagetu, koji su blistali u dresu švedskog Savehofa.
A Skipagetu je bio najbolji igrač švedskog Handbolsigana u sezoni 2021/2022, čime je zaslužio ugovor sa slavnim Kilom. Zbog teške povrede je preskočio veći dio prošle sezone, ali se oporavio u finišu i blistao na Svjetskom juniorskom prvenstvu, gdje su Farani stigli do četvrtfinala, a on bio najbolji strijelac šampionata i član idealne postave na poziciji srednjeg beka.
Njegov bliski rođak Mitun, koji igra na poziciji lijevog beka, jedan je od najtalentovanijih rukometaša na planeti i sigurno je da bi Farani napravili korak više da je nastupio na juniorskom SP. U timu je bio njegov stariji brat, Pauli.
A Skipagetu i Oli Mitun su najzaslužniji za najveći uspjeh farskog sporta, jer su sa seniorskom reprezentacijom izborili plasman na Evropsko prvenstvo u Njemačkoj.
Zanimljivo, prva zvijezda u ženskom rukometu je Olijeva i Paulijeva sestra, 19-godišnja Jana Mitun. (Piše: Nikola Nikolić, Vijesti.me)