Legendarni košarkaš i trener tuzlanske Sloboda Dite, Željan Pilavdžić preminuo je u Tuzli nakon što je posljednjih nekoliko godina vodio najtežu životnu bitku sa bolešću.
Pilavdžić je dugo godina igrao za tuzlansku Slobodu, čiji je bio kapiten. S njime kao trenerom Sloboda Dita osvojila je svoje zadnje trofeje u neovisnoj BiH.
Tri puta su osvojili naslov prvaka BiH i četiri Kupa BiH. Pilavdžić je također prije rata trenirao Brčko Distrikt, tuzlanski Student, zvornički Drinu i banjolučki Borac.
Bio je trener bosanskohercegovačke reprezentacije za Mediteranske igre. Također, bio je u igri za selektora bj. košarkaške reprezentacije.
Željan Pilavdžić je 2017. godine bio podvrgnut operativnim zahvatima na UKC Tuzla. Nažalost, ipak opaka bolest pet godina kasnije udaljila ga je od najbližih i najdražih.
Osim košarke Pilavdžić je bio veliki zaljubljenik i u snooker koji je često igrao u čemu je također bio odličan. Njegovi školski prijatelji iz Matematičke gimnazije kažu kako je brojne zadatke i matematičke probleme rješavao svojom inteligencijom.
Ukratko, Željan Pilavdžić, legenda grada, jedan je od onih Tuzlaka koga smo prepoznavali na ulici i rado ga pozdravaljali. Ostat će vječito u našim srcima. Porodici i rodbini iskreno saučešće! (tl)
Čovjek, gospodin, igrač, Tuzlak, legenda. Iskreno saucesce porodici i svima koji su ga voljeli
Željan Pilavdžić. Tuzlak. Naša raja, drug, prijatelj, apsolutno gradsko čeljade, dijete Solane i Kreke, dobra duša civilizirane urbane Tuzle, multitalentirani sportaš najvišeg razreda, osoba potpuno briljantne inteligencije, kako one sportske, tako i one akademsko-intelektualne, uzoriti košarkaš raskošnog NBA talenta, čijeg prisustva, vjerovatno, nismo ni bili dovoljno ni svjesni. Željan je bio naš skromni i samosvjesni anđeo ljudske vrline sanjane dobrote kao Božijeg dara odabranim i jednostavnosti unikatne nenamerljive osobnosti, samo nekih ljudi tu oko nas, koji su nam se činili bezvremenim, baš kao i ovaj naš Grad. Sada kada Željan fizički nije više sa nama na ovom vidljivom svijetu “doline suza”, ono što je u našim srcima i sjećanju, ponajviše naliče nekom nedodirljivom svijetu sjenki vječnosti, koji nas sve neminovno čeka, i u kome ne postoji vrijeme, niti ono prije ili poslije. Bila je čast i privilegija poznavati i družiti se sa našim Željanom. I to se ne može ispričati.