Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas slave najradosniji hrišćanski praznik Božić – dan rođenja Isusa Hrista.
Svi hrišćani slave Božić kao opštu slavu, jer je to prema njihovim vjerovanjima “dan rođenja najsvetijeg djeteta u historiji čovječanstva, dan rođenja Spasitelja”.
Badnjak simboliše hrast, koji su pastiri donijeli u betlehemsku pećinu, gdje je, prema predanju rođen Isus, a varnice koje su poletjele u nebo, najavljuju njegovo rođenje. Isus Hrist je došao među ljude kako bi ukazao na njegovanje vrijednosti kao što su vjera i ljubav.
Prema Jevanđelju, Isus Hrist rođen je tačno u ponoć kada se najsjajnija zvijezda koja se kretala od istoka prema zapadu zaustavila iznad pećine kod Vitlejema. U pećini u Vitlejemu Marija je novorođenog Spasitelja umotala u slamu i poklonila mu se kao Bogu.
Na nebu su u tom trenutku anđeli zapjevali “Slava Bogu na visini i na zemlji mir, među ljudima dobra volja”. Bogomladencu su se prvo poklonili pastiri, koji su mu darovali janje, a nakon toga tri mudraca koja su mu na dar donijela smirnu, tamjan i zlato.
Na Božić hrišćani tradicionalno idu na bogosluženja. Pravoslavni vjernici idu na jutrenje i Liturgiju, pričešćuju se, a potom dolaze u tople domove, gdje je spremljena bogata trpeza. Tog dana porodično praznuju u svojim kućama sa polaznikom – izabranim gostom (uobičajeno je da je to muško kršteno dijete). Naredni dani nakon Božića su praznici i također su imali svoje običaje.
Za Božić se ljudi, umjesto uobičajenog pozdrava, pozdravljaju sa “Hristos se rodi” i otpozdravljaju sa “Vaistinu se rodi”. Božić je, uz Vaskrs, jedan od dva najveća hrišćanska praznika.
Pravoslavni vjernici su dan ranije zapalili badnjak i obilježili Badnju večer.
(tl)