Roditelji imaju ključnu ulogu u izgradnji samopouzdanja djece i odgajanju djece u pravom smjeru. Iako svoju brigu pokazuju djelima, roditelji ponekad zaboravljaju na utjecaj riječi na osobu. Riječi ohrabrenja, potvrde i “obični” iskazi ljubavi igraju važnu ulogu u djetetovom emocionalnom i psihičkom razvoju.
U nastavku pogledajte neke od najčešćih riječi koje roditelji misle, ali ne kažu svojoj djeci, a stvarno bi to trebali činiti češće:
“Volim te bez obzira na sve”
Djeca najbolje napreduju uz ljubav i sigurnost. Djeca koja redovno slušaju afirmacije bezuslovne ljubavi pokazuju veće samopoštovanje i bolju emocionalnu regulaciju, prenosi The Times of India. Roditelji trebaju djeci dati do znanja da su voljena, bez obzira na njihove uspjehe ili neuspjehe, stvarajući time osjećaj sigurnosti i pripadnosti.
“Ovdje si siguran/a”
Ona djeca koja se osjećaju sigurno kod kuće i u svojoj okolini, vjerovatnije će razviti zdravo emocionalno ponašanje i socijalne vještine. Djeca ponekad nisu sigurna mogu li u svom domu otvoreno razgovarati o svemu što ih muči, stoga bi im roditelji trebali dati do znanja da se nalaze u sigurnom prostoru koji im omogućuje sve što žele.
“Vjerujem u tebe”
Mnoga djeca traže odobravanje svojih roditelja, stoga pokazivanje vjere u njihove sposobnosti i potencijal može imati velik utjecaj na njihovo samopouzdanje. Djeca koja smatraju da roditelji vjeruju u njihove sposobnosti lakše će se suočiti s izazovima i ustrajati u poteškoćama. Povjerenje roditelja u djecu predstavlja temelj za razvoj načina razmišljanja o rastu, kada djeca na trud gledaju kao na jedini put do uspjeha.
“U redu je činiti greške”
Djeca koja razumiju da su greške prilika i lekcija za učenje, vjerovatnije će više riskirati i istraživati nove ideje bez prevelikog straha od neuspjeha, prenosi The Times of India. Roditelji bi djeci trebali reći da je normalno činiti pogreške te da će ih to potaknuti da u budućnosti promisle i više ih ne učine.
“Hvala ti što si takav/va kakav jesti”
Cijenjenje djece zbog onoga što jesu, a ne samo zbog njihovih postignuća, pomaže im da razviju snažan osjećaj samopoštovanja. Izražavanje zahvalnosti za njihovu individualnost potiče pozitivnu sliku o sebi i poštovanje prema drugima. Također, uči ih da i oni trebaju ljude oko sebe cijeniti zbog njihovih ličosti, a ne isključivo na temelju njihovih uspjeha ili neuspjeha.
“Što misliš o ovome?”
Djeca od kojih roditelji redovno traže doprinos i mišljenje pokazuju bolje vještine rješavanja problema i sveukupno bolje rezultate. Uvođenje takve prakse, u kojoj se od djece traži njihovo mišljenje, potiče razvoj kritičkog razmišljanja te im pomaže da se osjećaju poštovano i kao da neko cijeni njihovo mišljenje.
“Sposoban/na si”
Kako prenosi The Times of India, vjerovatnije je da će se djeca koja dobiju pozitivnu podršku o svojim sposobnostima uključiti u izazovnije zadatke i pokazati ustrajnost. Kada im roditelji, ali i okolina, pomažu vjerovati u vlastiti potencijal, oni će automatski više vjerovati u sebe i biti spremniji istaknuti se.
“Ponosim se tobom”
Djeca čiji roditelji često izražavaju ponos na njihov račun i ohrabruju ih da budu onakvi kakvi jesu, imaju veće šanse razviti samopouzdanje i pozitivan pogled na život. Važno je da roditelji cijene i slave trud svoje djece kako bi oni uvijek nastojali biti još bolji. (tl)