Moj prijatelj Azem Vllasi, Titov predsjednik omladine Jugoslavije, neizlječivi titoista, bivši predsjednik Pokrajinskog komiteta Saveza komunista SAP Kosova, posljednji politički zatvorenik Jugoslavije, a po nalogu vođe srbijanskog nacional-socijalizma, Slobodana Miloševića i uz odobrenje nedoraslog funkciji Predsjednika Predsjedništva SFRJ, Raifa Dizdarevića, neumorni je borac za nezavisnu, slobodnu i demokratsku Republiku Kosovo, ali i za Bosnu i Hercegovinu.
Ne samo zbog toga što mu je supruga Nadira Avdić, Bosanka! Riječ je o tome da su i Kosovo i naša domaja bile žrtve nacional-socijalističkog režima Slobodana Miloševića i njegovih slugana u dvije države. Taj je nacistički režim doživio poraze u četiri rata, a na kraju je izgubio i „drugo oko u glavi“. Crna Gora se odvojila od Srbije, pa je i ona postala samostalna država kao što je bila nakon završetka 1. Svjetskog rata!
Mala država – ogromni imperijalizam
Međutim, država sa desne obale Drine se ne miri sa vojnim porazima i dolaskom na vlast A(leksandra) V(učića), intenzivira specijalni rat protiv BiH, Crne Gore i Republike Kosovo. Pri tome ne štedi ni obavještajne službe, novac, propagandu, misionare, a sve uz blagoslov Srpske Pravoslavne Crkve, koja je blagosiljala zločine srpske vojske u svim ratovima koje je vodila.
Dimitrije Tucović je zapisao zločine srpske vojske u Prvom balkanskom ratu tokom kojeg je u Ljumi strijeljala 520 Albanaca – muškaraca, žena i djece. Taj prvi genocid na tlu Evrope u prošlom vijeku bi bio i veći da se vojnici nisu pobunili! Pristupanje vlade Milana Nedića nacističkom paktu pozdravila je SPC posebnim saopštenjem, pa nije ni čudo da je slavila i zločine četnika nad Muslimanima o kojima je akademik Vladimir Dedijer napisao kapitalno djelo “Genocid nad Mulsimanima 1941-1945”.
SPC je slavila i zločine nacional-socijalista Slobodana Miloševića i Radovana Karadžića, odnosno njihovih ratnih formacija tijekom ratova protiv nesrpskih naroda 1991-1995. godine, te u zločinima protiv kosovskih Albanaca 1999. godine. O tim nečasivim radnjama SPC detaljno su pisali Mond, Figaro i Liberasion pa ih je ona tužila sudu u Parizu. Nakon svjedočenja francuskog istoričara Pola Gardena i prof.dr. Ivana Đurića, poznatog beogradskog intelektualca koji je morao pobjeći od Miloševićevih ubica u Pariz gdje je na Sorboni 2 predavao na katedri vizantiologije, sud je donio odluku da je SPC odgovorna, jer je podržavala genocid i zločine protiv drugih naroda.
Kao najbrojnija i najmoćnija organizacija nacional-socijalističke stranke AV –Srpske napredne stranke, SPC organizovanjem litija u Crnoj Gori kao sredstvom političke borbe na rušenju vlasti i blagosiljanjem četničkog pokreta u BiH, postaje svjetovna, a ne duhovna snaga srpskog naroda.
Rušenje institucija vlasti i društva u susjednim državama vodi se pod sloganom „Srpski svet“, što je drugo ime za „Veliku Srbiju“ u kojoj neće biti mjesta za druge i drugačije. Možda je Vinston Čerčil na Jalti bio u pravu kad je rekao: “Postizanje mira nije samo neophodno za uništenje njemačkog imperijalizma, naprotiv, neophodno je da se uništi i imperijalistički šovinizam male Srbije!”. A šta je najnoviji projekat „Otvoreni Balkan“?
Dodik je protiv
Titoista Vlasi je nedavno izjavio da je „Otvoreni Balkan“ podvala za „Srpski svet“, dakle, u suštini, diplomatski projekt „Velike Srbije“! Gledajući čisto ekonomskim parametrima, taj projekat je sasvim dobar. Čak, odličan! Time se žele skloniti prepreke za slobodan protok roba, usluga, kapitala i stvaranja zajedničkih proizvodnih ili razvojnih projekata. Međutim, ima ono “ali” što sreću kvari!
BiH nema diplomatske odnose sa Kosovom, što znači da su našim građanima potrebne vize za ulazak u tu državu, a njih možemo dobiti u njihovim ambasadama u Zagrebu, Skoplju ili Podgorici. Takođe, nemamo nikakve sporazume o carinama, taksama, osiguranju, načinu i cijeni transporta, priznavanju dokumenata o registraciji vozila itd. Srbija ima sve te dokumente na bazi reciprociteta ili međunarodnih dokumenata o razmjeni roba i usluga.
Srpski firer, AV koristi svaku priliku da na račun kritika o nepristupanju Kosova, BiH i Crne Gore u „Otvoreni Balkan“, ističe svoju želju za konstruktivnu saradnju sa susjedima, ali one to, eto, neće!
Na zadnjoj sesiji „Otvorenog Balkana“ u Ohridu, u svojstvu promatrača, bili su i premijeri BiH, Zoran Tegeltija i Crne Gore, Dritan Abazović, u svojstvu promatrača. Tegeltija je rekao da u BiH ima političkih problema za pristupanje toj regionalnoj ekonomskoj aosocijaciji. Međutim, Dodik je protivnik bilo kakvim lakšim komunikacijama sa Kosovom, čak ni onim koje ima Srbija. Uprkos činjenici da u Beogradu već godinama radi predstavništvo Vlade Kosova!
Crna rupa AV
Političke probleme je Tegeltija adresirao pogrešno – u Sarajevo! Problemi su u Beogradu. Režim AV negira suverenitet BiH na način da se, uz tajne djelatnosti obavještajnih zajednica, nacističkih TV Pink i Hepy, tabloida koje finansira, javno miješa u unutrašnju politiku BiH. Za saradnike i profesionalne propagandiste nacional-socijalističke politike AV, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci i Hrvati su vjerske skupine Srba! Ne kao nacije, kulture, istorije, kao nacionalni identiteti! Omiljena teza svakodnevnih rasprava i time trovanja vlastitog naroda, jeste da je osnovno obilježje identiteta rečenih vjerskih skupina mržnja prema Srbima. Prekid sa takvom vanjskom politikom jeste uslov da BiH i drugi razgovaraju o „Otvorenom Balkanu“.
Srpski nacisti, pod lažnim alibijem da su, Dejtonskim ugvorom, Srbija i Hrvatska garanti mira u BiH i imaju pravo na specijalne veze, vrše otvorenu agresiju hibridnim ratom protiv susjedne države. Ni Srbija ni Hrvatska nisu garanti mira u BiH, već su to velike sile. Tuđman i Milošević su se obavezali da njihove trupe nikad neće preći granice BiH, da nikad više neće biti udruženog zločinačkog poduhvata ni genocida nad Bošnjacima.
„Otvoreni balkan“ je, dakle, velika crna rupa u koju se žele ubaciti susjedne zemlje. Tim prije što firer AV još nije izmijenio svoju „kursnu listu“ po kojoj će „za jednog poginulog Srbina ubiti stotinu Muslimana“. Taj nacistički naum AV pokazuje u odnosu prema agresiji zločinca iz Kremlja, Putina prema Ukrajini. Njegovi mediji ulažu ogromne napore u opravdanju ruskih zločina u agresiji na suverenu državu „jer tamo brane ugroženi ruski narod“. Što će reći, kao što smo mi branili „ugrožene Srbe“ van Srbije! Zato se AV nalazi u situaciji u kojoj se 1941. godine nalazio predsjednik Vlade Srbije, Milan Nedić. Birao je: da li da se Srbija priključi zemljama antifašizma ili da se priključi Trećem rajhu? Nedić je izabrao Hitlera, a Vučić njegovu kopiju – Putina! Pogrešnu stranu istorije!
Volio bih da griješim. Na svoju, i na stranu mile, sure i žestoke. Možda je AV u nokdaunu?! (Piše: Ekrem AVDIĆ, novinar i politički analitičar)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)