Pogled iz Sarajeva: Vojska ne smije biti zakinuta!

Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva

U cilju odbrane suvereniteta i teritorijalnog integriteta države, naročito one manje, planski jačaju svoje vojske da bi bile spremne i sposobne za svaki odgovor, znajući da je to bitan faktor odvraćanja od eventualne agresije. Podsjećam na ovo strategijsko pravilo povodom tvrdnje ministra finansija Bosne i Hercegovine Srđana Amidžića po kojoj je BiH “sa što manje vatrene moći – stabilnija i sigurnija”.

Iz ovako olako izrečene apsurdne teze povodom priprema državnog proračuna za 2024. godinu i zahjeva za modernizaciju Oružanih snaga BiH vidi se ministrovo slabo poznavanje uloge vojske i neshvatanje složene geopolitičke situacije u Evropi, naročito nakon rata u Ukrajini izazvanog ruskom agresijom.

Iz ovako olako izrečene apsurdne teze povodom priprema državnog proračuna za 2024. godinu i zahjeva za modernizaciju Oružanih snaga BiH vidi se ministrovo slabo poznavanje uloge vojske i neshvatanje složene geopolitičke situacije u Evropi, naročito nakon rata u Ukrajini izazvanog ruskom agresijom.


(Godinama se za OS BiH planiraju mala sredstva, a realizuju još skromnija – Foto: Ilustracija, arhiva)

Da li je Amidžićeva briga za optimalizaciju državnog proračuna samo alibi za već viđenu sistematsku opstrukciju Oružanih snaga BiH koja dolazi iz entiteta Republika Srpska? Sve liči na to kad se zna da establišment iz Banje Luke često poručuje da bi BiH trebala biti vojno neutralna i da joj je vojska nepotrebna. Takvu opciju ne prihvataju Bošnjaci i Hrvati u državnoj vlasti BiH i onda onima iz RS-a ostaje jedino da koče i ometaju razvitak OSBiH proračunskim distrakcijama.

Indikativno je da se godinama u proračunu BiH za Ministarstvo obrane i Oružane snage planiralo 290 miliona KM, ali se nikad nije realiziralo ni blizu od toga, i to je za posljedicu imalo njihovo tehničko stagniranje. To ilustrira i podatak da je vojni proračun u 2023. najzad u odnosu na prošlu godinu uvećan za 28 posto, to jest sa 306 miliona na 392 miliona KM.

bog dugogodišnjeg nemara moglo je doći do raspada vojske, što se u RS-u vjerojatno priželjkivalo, ali takav epilog se, ipak, nije dogodio budući da su članice NATO-a doniranjem naoružanja i opreme nadoknađivale ono što se iz državnog trezora uskraćivalo.

Da bi se namirilo ono što se dugovalo, ministar obrane Zukan Helez smogao je snage da, na temelju potražnje iz trupe, u proračunu za 2024. zahtijeva uvećana novčana sredstva da bi se izvršila modernizacija pješačkog naoružanja i opreme, oklopnih vozila pješadije, topovskog oruđa i haubica, oklopnog bataljona, kao i helikoptera. Za to bi trebalo izdvojiti 1,77 milijardi KM, što nije malo, ali cijeli iznos ne bi trebao ući u proračun za 2024, nego bi se dio prenio i u naredne proračunske godine.

Sve to bi bilo u odbrambene svrhe, jer  Oružane snage nikoga ne namjeravaju napadati, nego su odlučni da, na temelju Ustava i Zakona o obrani, našu vojsku učine uvijek spremnom da štiti suverenost BiH od ugroza izvana ili iznutra.

Taman kad bi i dobila sve što joj treba u idućoj godini, naša vojska još ne bi uspostavila balans u naoružanju s armijama u regiji, jer je, naprimjer, Vojska Srbije u odnosu na proteklu deceniju 12 puta pojačala svoju vatrenu moć, dok se Hrvatska vojska, u okviru NATO-a, također sve više naoružava, a uskoro će dobiti i borbene avione Rafale.

Naravno, Bosna i Hercegovina niti može, niti ima potrebu da sudjeluje u utrci u naoružanju u regiji, ali veliko zaostajanje ima svoje implikacije i takav trend, oni koji žele dobro BiH, moraju zaustaviti. Ovo što je u proračunu za 2024. traženo, nikako nije pretjerano naoružavanje, kako pojedinci imputiraju, i nitko ne traži da se nabavi ono što nije potrebno, naprimjer, skupi borbeni zrakoplovi.

Međutim, skvadrone treba osavremenjivati budući da su transportni helikopteri neophodni i civilnom stanovništvu za otklanjanje posljedica prirodnih nepogoda. U priči o modernizaciji svakako treba imati u vidu i procjenu američkog portala za vojna pitanja Global Firepowera, koji je među 144 analizirane armije svijeta OSBiH, baš zbog zaostajanja, smjestio na 133. mjesto. Čak je i malobrojna Vojska Crne Gore bolje rangirana od naše, jer je na 128. mjestu, dok je Vojska Srbije na 58, a Hrvatska vojska na 69. mjestu.

U proljeće 2007. godine, poslije emisije “Otvoreni studio” Radija Federacije BiH u Sarajevu razgovarao sam s generalom Jovanom Divjakom (1937-2021) o modernizaciji vojske, a on se sjetio jednog detalja sa specijalizacije koju je 1965. imao u Štabnoj školi francuske vojske u Parizu. Zaključak je bio da zemlja koja se priprema za obranu teško da će biti napadnuta. Naime, agresori uglavnom napadaju one slabe za koje znaju da nemaju ni sposoban ljudski faktor, ni adekvatno naoružanje da se mogu odbraniti.

Ukratko, prošlo je vrijeme malih vojski i štednje na odbrani. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)