U novoj Vladi Republike Srbije od 23 ministra većinu čine Beograđani, dok dvoje kao mjesto rođenja imaju Tuzlu: Nenad Popović, rođen je 30. septembra 1966. i Zorana Mihajlović, rođena je 5. maja 1970. godine. Oboje su doktori ekonomskih nauka, s tim što je Popović ministar bez portfelja zadužen za inovacije i tehnologiju, a Mihajlovićeva ima resor energetike. Zanimljivo je da će ova vlada imati ograničen mandat budući da će vanredni parlamentarni izbori u Srbiji biti održani najkasnije 3. aprila 2022. godine, zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima.
Naravno, niko ne bira gdje će se roditi, pa ni pomenuti ministri, ali sudeći prema njihovim životopisima, roditelji su im više ili manje godina živjeli u “gradu uglja i soli”. Popović se vjerovatno dobro sjeća života u Tuzli, jer je u njoj proveo djetinjstvo i mladost, završio osnovnu školu i gimnaziju, a potom se preselio u Beograd gdje je studirao. U njegovim osobnim podacima ne piše šta su mu po zanimanju bili roditelji i kako su se i kada obreli u ovom gradu.
Zoran, otac ministrice Mihajlović, bio je oficir JNA i u tuzlanski garnizon je prekomandovan da bi dobio čin majora, tako da je u ovom gradu bio samo četiri godine i u tom periodu rodila se kćer Zorana. Čim je prišio majorski čin vratio se u Beograd i dok nije dobio stan obitelj je smjestio u u zavičaj, u Loznicu. Tako je Zorana u Tuzli živjela malo više od godinu, a školovanje je završila u Beogradu. U jednom beogradskom listu je objavljeno da je u Tuzli, nakon rođenja, bila samo jednom nakratko, na ekskurziji, kao gimnazijalka.
Ovi Tuzlaci imaju veliki ugled u Vladi Srbije kao vrlo stručni i kompetentni ministri i k tome pouzdani članovi vladajuće Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića. Zanimljivo je da Zorana ne prima plaću nego paušal u Vladi, dok plaću ostvaruje na Megatrend univerzitetu u Beogradu gdje je redovni profesor i predaje dva predmeta.
Njen kolega, Nenad, završio je mašinski fakultet, ali je magistrirao i doktorirao na ekonomskom, pa je bio profesor na Beogradskom i Moskovskom univerzitetu. Važi kao ruski čovjek u srbijanskoj vladi, a uz njegov životopis ide i podatak da je do ulaska u vladu pod svojom kontrolom imao niz ofšor kompanija od kojih sedam na Kipru. Interesantno, ima petoro djece.
Šta za njihov rodni grad znači to što su uspješni ministri u vladi susjedne države? Apsolutno ništa, budući da do sada nisu ničim pokazali empatiju prema Tuzli, nemaju komunikaciju sa gradskim organima i vjerovatno su slabo informirani o ovladašnjim događajima. Ministrica Mihajlović se, po službenoj dužnosti, dok je bila na čelu resora građevinarstva i saobraćaja, prije dvije godine, više angažirala na projiciranju autoputa Beograd – Sarajevo, prvog koji će direktno povezati Srbiju i BiH. Trasa te saobraćajnice, koja je u obliku prstena od Sarajeva, preko Žepča, ide ka Tuzli, pa dalje na Brčko i Bijeljinu.
Na pitanje: da li bi se ovo dvoje Tuzlaka, u nekoj situaciji, odazvalo da pomogne rodnom gradu ne može se dati odgovor sa – da ili ne. To jedino oni znaju. Treba vjerovati da mjesto rođenja za većinu ljudi nije samo zemljopisni pojam, nego i nešto više. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički komentator iz Sarajeva)