Lider Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik razmahao se u svom separatizmu, ne obazire se na upozorenja Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije, pa se na temelju toga može zaključiti da on u tome ima jaku podršku Ruske Federacije. Dobio je Dodik ohrabrenje za destrukcije onda kad Vijeće sigurnosti UN-a, zbog ruskog (i kineskog) veta, nije dalo suglasnost za imenovanje novog visokog predstavnika u BiH Kristijana Šmita kojeg je Vijeće za implementaciju mira u BiH, ipak, ustoličilo.
Potom Rusi zajedno sa Kinezima nisu dopustili da Šmit svoj izvještaj o stanju u BiH obrazloži na sjednici Vijeća sigurnosti smatrajući ga nelegitimnim što je Dodik proslavio kao svoju pobjedu. Ipak, ovaj izvještaj, inače negativan po Dodika i Republiku Srpsku dostavljen je ovom vijeću, a dodatne informacije na sjednici dao je ambasador BiH u UN-u Sven Alkalaj. Inače, Vijeće sigurnosti sastoji se od 15 zemalja članica od kojih pet stalnih (SAD, Kina, Francuska, Velika Britanija i Rusija) imaju pravo veta na svaku odluku.
Treba podsjetiti da je Ruska Federacija, saopćenjem iz svoje ambasade u Sarajevu u martu ove godine, poručila “prijateljima u BiH” da će u slučaju praktičnog pribižavanja Bosne i Hercegovine NATO-u morati reagirati na ovaj, kako su ga nazvali, “neprijateljski korak”. Pozvali su sve u BiH da dobro razmisle, da izvažu sve ”za” i “protiv”, da uzmu u obzir mišljenja svih stanovnika zemlje koji su daleko od konsenzusa o ovom pitanju.
Ovo je prvi put da se najavila jedna ovakva ruska reakcija koju su neki pročitali i kao prijetnju, a zapravo radi se o geostrategijskim interesima Moskve koja ne želi prepustiti SAD-u kontrolu ovog dijela Balkana. Sve, dakle, zbog NATO-a.
Premda nisu naveli na šta bi se ruska reakcija u slučaju “neprijateljskog koraka BiH” odnosila, očito je da je njihovo djelovanje u Vijeću sigurnosti UN-a i izostanak podrške visokom predstavniku ono što su najavili i time su motivirali Dodika da se antidejtonski ponaša. I tako Rusi režiraju haos u BiH. Agresivni udar na temelje BiH lideru SNSD-a porastao je nakon razgovora koji je imao s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim u kuloarima svečanosti povodom 60-godišnjice Pokreta nesvrstanih nedavno u Beogradu.
U tome što radi Dodik, ipak, nije potpuno miran, pa je rekao da ukoliko dođe do reakcije NATO-a da će pozvati prijatelje koji ga “neće ostaviti na cjedilu”. Dodao je da bi se intervencija NATO-a smatrala agresijom i da bi tada Republika Srpska imala pravo pozvati svoje prijatelje da ih zaštite.
Ko bi mu pomogao? Rusija je daleko, a Republika Srbija teško da bi, zbog Dodikovih nepromišjenih postupaka, ušla u rat s NATO-om. Kasnije se lider SNSD-a korigirao rekavši da RS ne želi nikakvu eskalaciju problema i da se u tom entitetu donose političke, a ne ratne odluke, ali njegovo mirotvorstvo je nepouzdano.
Rusko miješenje u unutarnje prilike u BiH nije ostalo bez reakcije Sjevernoatlantskog vijeća NATO-a u Briselu odakle je saopćeno da oni pomno prate događaje u Bosni i Hercegovini i da neće dopustiti ugrožavanje njenog integriteta.
Podsjećam da je NATO svoju misiju stabilizacije mira u BiH okončao 2004. godine prepustivši izvršni mandat za provedbu vojnog dijela Dejtonskog sporazuma mirovnim snagama Europske unije (EUFOR) uz dogovor da će moći djelovati u BiH u slučaju potrebe kroz mehanizam “Berlin plus” iz 2002. godine. Konkretno to je potpora NATO-a misijama EU-a u kojima Savez kao cjelina ne sudjeluje.
Formiranjem parainstitucije za lijekove Republika Srpska je počela konkretan udar na ingerencije BiH, a, pored ostalog, najavljuje se i povlačenje suglasnosti za formiranje Oružanih snaga BiH, blokiranje kasarni i donošenje zakona o osnivanju entitetske vojske tako da su se stekli uvjeti za preventivno djelovanje EUFOR-a koji ima mandat da spriječi sve ono što bi moglo poremetiti mir i prouzročiti oružane incidente.
Također, EUFOR u slučaju potrebe može pozvati u pomoć rezervne snage izvan BH koje su u pripravnosti i one za relativno kratko vrijeme mogu ugasiti svaki ratni plamen. Ove i druge opcije EUFOR uvježbava i njegova komanda zna kad i kako treba djelovati. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitlčki analitičar iz Sarajeva)