Prije nekoliko dana novinar banjalučkog portala “Buka” Milovan Matić pozvao me je telefonom da mu za njegov tekst o planovima osnivanja vojske Republike Srpske i ideji o demilitarizaciji tog entiteta kažem svoje mišljenje što sam rado i učinio. Meni se, inače, iz RS-a javljaju jedino neovisni mediji – “Blic” izdanje za RS, BN Televizija iz Bijeljine i pomenuta “Buka”, a ne zovu me režimski mediji tog entiteta, vjerojatno znajući da im, zbog principijelnih razloga, nikakve izjave ne bih ni davao.
Dakle, Matiću sam rekao da Narodna skupština RS-a ima pravo i mogućnost da povuče svoju suglasnost na formiranje Oružanih snaga BiH, ali da ih nije ona osnovala, pa ih ne može ni ukidati. Jer, da bi se bilo šta mijenjalo u vezi s vojskom odluku može donijeti jedino Parlametarna skupština BiH koja ih je i formirala. Drugo, RS nema pravo da osnuje svoju vlastitu vojsku, a što se tiče priče o demilitarizaciji BiH, rekao sam da je ona izlišna tema za razgovor, jer je bošnjački i hrvatski dio političara protiv toga. Dodao sam da je demilitarizacija samo jednog dijela države, odnosno RS-a isto tako nemoguća budući da je RS u sastavu BiH.
Jedna od želja vlasti u tom entitetu je i smanjivanje Oružanih snaga, ali to nije realno. Sada u OS BiH ima oko 9.200 vojnika i starješina i taj broj svesti na 4.500, kako se u Banjoj Luci traži, značio bi korak nazad u reformi vojske, a time ne bismo bili ni relevantan kandidat za NATO. Također, mogli bismo izgubiti i status partnera tog saveza, gdje je BiH još od 2006. godine. Uvijek treba voditi računa o tome šta je moguće u realnom trenutku na osnovu zakonskih akata i Ustava, a “Buka” je dosljedno prenijela sve što sam rekao.
Naravno, moje izjave o ovoj temi suprotne su onome o čemu govore predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i zamjenik ministra odbrane Mirko Okolić. Prvi je bez argumenata iznio tezu da bi 80 posto Srba napustilo zajedničku vojsku i prešlo u vojsku RS-a. A drugi je rekao da nije bilo ankete o tome, ali da on zna da su vojnici Srbi navodno dolazili kod svojih pretpostavljenih i rekli da se u određenom treuntku na njih može računati.
Nije dokazano koja su vojna lica i kad dolazila Dodiku na noge i podržala njegove antiustavne ideje. Ako se misli na lojalnost toj inicijativi Trećeg počasnog puka koji gaji tradicije VRS to je samo 40-tak ljudi, a i ta formacija je sastavni dio OS BiH.
Kako kod, obje ove izjave su demantirane iz Ministarstva odbrane BiH i označene kao puste želje bez ikakvog osnova. Okolić zarad interesa SNSD-a kontrira svom ministru Podžiću kao da su u ministarstvu dviju zemalja, a ne u jednoj. Treba znati da Okolić (kadar iz Doboja) nema političku čvrstinu, budući da je bio član Srpske demokratske stranke od njenog osnivanja 1990. do 2018. godine, nakon čega je “preletio”u Savez nezavisnih socijaldemokrata.
Da budem do kraja jasan: ukoliko bi, odista, Narodna sklupštna RS-a otišla tako daleko i donijela odluku o formiranju neke nove vojne strukture, onda bi u BiH bile dvije vojske, s tim da bi ona u Republici Srpskoj bila paravojska. Pozivanje na izvorni Dejtonski sporazum po kojem su bile dvije entitetske vojske nije opravdano, jer ovo nije 1995. nego 2021. godina i Dejton je dozvolio da se njegov tekst dopunjava zakonima u suglasnoti oba entiteta na način kako su stvorene i OS BiH. Paravojnu formaciju morala bi rasformirati jedna od jedinica OS BiH ne birajući sredstva.
Odlučiti se za nekakvu entitetsku vojsku u vrijeme velike političke krize u BiH veliki je rizik, tim prije što bi se toj avanturi, pored OS BiH, suprotstavili EUFOR i Štab NATO-a u Sarajevu. Što rekao narod “bolje ne stavljati metak u cijev, jer bi mogao opaliti.” (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)