Pogled iz Sarajeva: Nisam sklon aferama

U Redakciju ovog portala stigao je i objavljen je komentar jednog nepotpisanog čitatelja (“Samo Bona”) koji mi preporučuje da bi se trebao početi baviti pravim problemima Oružanih snaga Bosne i Herecegovine, a on smatra da ja kao nemam hrabrosti da o tome pišem. Naravno, svako ima pravo da javno iznese svoje mišljenje, a čitatelj je čak nabrojao probleme koji ga očito tište.

Na primjer, on tvrdi da je u Ministarstvu odbrane BiH „loše vodstvo“ što može napisati samo neobaviješten i zlonamjeran čovjek. Od prvog ministra Nikole Radovanovića do Sifeta Podžića svi su radili mogo i ocijenjeni odlično. Za novog ministray Zukana Heleza, o tom potom. Šta reći za proizvoiljnu čitateljevu tezu o tome „da generale nije briga za personal“, nego da je neistinita. Zašto konkretno nije napisao o čemu se radi?

Čitatelj  također smatra da je slab nivo obučenosti profesionalnih vojnika što je apsolutno netačno i podcjenjivačko. Bataljonska grupa lake pješadije OSBiH koja ima 859 vojnika i starješina dobila je najviše ocjene od stručnjaka iz NATO-a. Ocjena je data prošle godine poslije taktičke vježbe na poligonu Manjača.

U MO i Zajedničkom štabu ima problema (a gdje ih nema), ali je najveći broj uzrokovan nedovoljnim finansiranjem vojske iz državnog budžeta. Zbog toga su plate vojnika i personala relativno niske, a modernizacija naoružanja i opreme kasni.

Ministarstvo odbrane BIH će ove godine raspolagati sa gotovo 86 miliona maraka više nego lani. Podsjetiću da je MO prošle godine imalo na raspolaganju 306,6 miliona KM, a ove godine bi mogli trošiti 392,2 miliona maraka. To je nedovoljno i da nema stranih donacija stanje naoružanja bi bilo još oskudnije.

Ako je čitatelj mislio da ću se u svojim vojnopolitičkim analizama baviti izmišljenim aferama u vojsci onda ga moram razočarati. U ovih više od 50 godina bavljenja novinarstvom to nije bio moj manir. I neće biti. Podržavam naše oružane snage, iznikle iz neustrašive Armije BiH, i nikome ne dopuštam da joj umanjuje važnost i neargumentirano je proziva.

Na kraju, kao ratni izvještač “Oslobođenja” za doprinos u odbrani BiH od agresije 1992-1995. od Prvog korpusa Armije BiH dobio sam priznanje “Bosanski stećak” s poveljom. I ponosan sam zbog toga. (Piše; Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)