U posljednje vrijeme u javnosti se govori o tome ko treba da bude direktor Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, budući da dosadašanjem direktoru Osmanu Mehmedagiću ističe petogodišnji mandat. Stranka demokratske akcije rado bi ga i dalje htjela na ovoj dužnosti, ali se tome protive koalicioni parnteri.
Naime, ispostavilo se da on nema visoku školsku spremu (što je uvjet za imenovanje) jer mu je diploma u Banjoj Luci poništena, a on je na Pravnom fakultetu u Travniku na trećoj godini. Mandat ističe i zamjeniku direktora OSA-e Trifku Buhi, kao i glavnom inspektoru agencije Damiru Bevandi.
Tako su personalna pitanja zasjenila ono mnogo važnije – djelovanje Obavještajno-sigurnosne agencije BiH u vrijeme raznih kriminalnih i terorističkih prijetnji te rizika, a ta agencija takve pojave treba da detektira i relevantnim podacima o tome obavještava policijske strukture. Tim prije, jer Program reformi koji je upućen u NATO, pored ostalog, predviđa i reformu obavještajnog sektora. Po standardima ovog vojnog saveza obavještajne službe moraju biti učinkovite, pod kontrolom zakonodavne vlasti i apsolutno depolitizirane.
Doduše, službe rade tajno, ali njihov metod i sadržaj ne smije biti skriven od organa koje ih nadziru – kako god, sve mora biti po zakonu, a nikako više od toga. Praksa u svijetu je pokazala da zloupotrebe u obavještajnoj sferi mogu imati vrlo negativne konsekvence. Uostalom, kao i svaka druga deformacija.
Reforma je utoliko važnija jer je sadašnje djelovanje OSA-e u praksi dosta ograničeno, budući da agencija ima samo dvije izvorne nadležnosti, a to su: prvo, tehnička asistencija policijskim organima u provođenju nadzora i tehničkog snimanja telekomunikacija i drugo, vršenje sigurnosnih provjera za pristup tajnim podacima. Osim OSA-e mogućnost da putem redovnih operatera telekomunikacija preusmjeravaju i snimaju telefonske razgovore imaju i Državna agencija za istrage i zaštitu (SIPA) i MUP Republike Srpske. Sve druge djelatnosti koje danas OSA vrši su identične onima koje su u nadležnosti policijskih agencija na razini BiH i entiteta – otkrivanje ratnih zločinaca, borba protiv terorizma i organiziranog kriminala, trgovine ljudima itd.
Zbog toga se postavlja pitanje koliko OSA ovim što se bavi u potpunosti može odgovoriti na prijetnje po suverenost i ukupnu sigurnost BiH. OSA nema nadležnost za obavještajno djelovanje van granica BiH i možda je jedina takva agencija u svijetu koja obavještajne interese reaizira samo unutar svoje zemlje. Također, agencija nema ovlašćenja za kontraobavještajno djelovanje, a to znači da ne može nadzirati i sprječavati djelovanje stranih obavještajnih službi na području vlastite zemlje, a poznato je da razni špijuni vršljaju po BiH.
U OSA-i je nužno i kadrovsko provjetravanje zato što su rukovodstvo i uposlenici pretežno imenovani iz policijskih struktura bez iskustva i drugih referenci za obavještajno djelovanje. U odnosu na sposobne kadrove vladajuće stranke prednost su dale podobnim koji će po stranačkim zahtjevima bez konkursa zapošljavati samo njihove ljude. Tako je OSA već punih 16 godina svojevrsni kadrovski azil u koji bez testiranja stručnog znanja mogu ući samo privilegirane osobe. Tako je sada u ovoj agenciji, nažalost, dosta kadrova koji imaju vrlo malo znanja o poslu kojim bi trebalo da se bave, ali njihovim nadređenim to očito ne smeta.
Budući da su kadrovi dovedeni iz ešalona stranaka na vlasti, rukovodstvo OSA-e smatra da su oni pravi izbor. S obzirom na to ko sve radi u ovoj agenciji, dobro je da rezultati nisu još slabiji nego do sada. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički komentator iz Sarajeva)