Nekoć korišteni da ugriju muškarčeve intimne dijelove za oštrih zima u unutrašnjosti Hrvatske, vuneni nakurnjaci vraćaju se kao popularan turistički suvenir zahvaljujući šačici žena koje od zaborava čuvaju tradicionalne rukotvorine.
“Nakurnjak izaziva smijeh, mnogo pozitivne energije, šale. Mnogi turisti ih kupuju kao božićni poklon”, objašnjava 55-godišnja Sonja Leka koja vodi društvo pletilja i čuvarica tradicije u svom ličkom selu.
U 15. i 16. stoljeću u Europi pokrivalo na preponama bio je modni izričaj i može ga se vidjeti na portretima plemića pa čak i kraljeva poput Henrika VIII.
Ali to je, pak, bilo odbojno francuskom filozofu Michelu de Montaigneu koji je pokrivalo nazvao “praznim i nepotrebnim dodatkom za ud koji ne možemo pristojno nazvati, ali se svejedno njime volimo razmetati i paradirati u javnosti”.
Na Balkanu su ih muškarci, međutim, nosili iz praktičnijih razloga, kao dio donjeg rublja da im bude toplije i ublaži im posljedice jahanja.
U Lici, rijetko naseljenom planinskom dijelu Hrvatske poznatom po oštrim zimama, nakurnjak je bio nezaobilazan predmet, ispleten od ovčje vune vještim ženskim rukama.
“Tadašnja muškarčeva narodna nošnja imala je široke hlače, bez ikakve zaštite ispod. A morali su jahati ili hodati šumom i prikupljati drva. Odatle nakurnjak”, kazala je Leka.
“Naši preci su bili praktični, nije bilo stida u imenovanju korisnih predmeta”, objasnila je odakle nakurnjaku takav, prilično doslovan hrvatski naziv.
Dio miraza
U Ličkom Petrovom Selu, koje ima stotinjak mještana, Leka vodi udrugu Tara, gdje žene pletu, kukičaju i tkaju tradicionalne čarape, torbe, ručnike i nakurnjake.
Ovo potonje hit je među turistima koji posjećuju obližnja Plitvička jezera, kaže Leka. Prošle je godine šestotinjak američkih turista posjetilo prostorije Tare, koja prima donacije lokalnih vlasti, ali i stranih veleposlanstava.
Brojni ispleteni predmeti, uključujući desetke cilindričnih sivih i bijelih nakurnjaka, u zadnje vrijeme zbog koronavirusa nemaju kupaca.
Žene iz Tare su ih dosad prodale ili poklonile oko 1500. Pakiraju ih u kartonske kutije s dva oraha, “simbola dobra zdravlja”.
Starije pletilje kažu da je nakurnjak nekoć bio važan dio miraza, uključen u takozvanu “nevjestinu škrinju” rukotvorina koje su žene pripremile za buduće muževe.
Ako mlada nije znala procijeniti koja bi veličina nakurnjaka pristajala budućem mužu za upute je pitala njegovu rodbinu.
Sad su dostupni u XL, XXL i u ‘ličkoj veličini’, smije se Leka. Ličani su nakurnjake prestali nositi 50-ih godina prošlog stoljeća kad je primat preuzelo pamučno donje rublje.
Članice Tare, 83-godišnja Božica Leka i deset godina mlađa Anka Prica, žale što mlade žene nisu zainteresirane naučiti zanat.
“Šteta je što to nemamo kome prenijeti. Tradicija će umrijeti s nama”, rekla je Leka. (Hina)