Pismo osumnjičenog profesora: Predrag Stanković – dr. Džekil ili gospodin Hajd? (Foto)

"Da nisam izgarao predano, čak i u penziji, punih 55 godina, ne bi bilo 40 profesora iza mene, 250 nagrada na takmičenjima, od čega više od 100 internacionalnih", napisao je prof. Stanković u pismu Dervišu Čičku. Da li je u pitanju zavist ili ljubomora pojedinaca ili je bilo i 'nešto više', utvrdit će Sud

Tuzlanski međunarodno najnagrađivaniji profesor gitare, prof. Predrag Stanković (rođen 1949.g.), uhapšen je sredinom decembra 2024. godine pod optužbom za pedofiliju nad svojim učenicima, te je smješten u pritvor već pet mjeseci, pod najstrožijim zatvorskim nadzorom. Nedavno mu je počelo suđenje, potpuno zatvoreno za javnost, zbog specifičnih okolnosti optužnice, a ubrzo se očekuje i prvostepena presuda.

Ako se dokaže de jure da je Predrag-Predo Stanković čudovišni dugogodišnji pedofilni predator spram svojih đaka, onda ne treba niti spominjati bilo šta ljudsko u vezi s njim i teško da će mu i sam Bog pomoći. Eventualna njegova sudski vjerodostojno, konačno utvrđena krivnja za neoprostivi zločin, široko će otvoriti Pandorinu kutiju direktne i indirektne odgovornosti sveukupnosti tuzlanske društvene zajednice, posebno one mikro i makro obrazovne strukture i njene upravljačke hijerarhije. U tom slučaju, svi oni su ta ogavna, šutna palanačka kurvinska “zločinačka logistika” nečinjenja i neoprostivog propuštanja da, prije svega, zaštite svoje malodobne đake. A, kontekstualno, roditelji neka se pozabave sopstvenom savješću.

Ali, ako se vjerodostojno ustanovi da to nije tačno, onda i svima nama drugima, “šūtnim i tihim susjedima” i (in)direktnim kolaboracionistima u unaprijed “programiranom” ubijanju nevine osobe, ni taj isti svemogući Bog, što god to bilo, neće pomoći da operemo sopstvenu nečistu savjest svirepe egoističnosti nečasnih saučesnika.

Radeći četrdeset godina u Osnovnoj i Srednjoj muzičkoj školi sve do 2014.g., obrazujući znanju i umjetnosti sviranja na gitari preko hiljadu učenika različitog uzrasta, višestruko međunarodno nagrađivanih, i nakon formalnog umirovljenja intenzivno je nastavio svoj posao muzičkog edukatora. 

Koliko god naš grad bio relativno mala sredina, sve do ekspresnog hapšenja prof. Stankovića pod teškom pedofilskom optužbom, nikada nisu oficijelno, javno ili polutajno iznešene bilo kakve pritužbe od strane učenika, roditelja ili njegovih radnih kolega na njegovo nepedagoško, neprofesionalno ili seksualno problematično ponašanje u okviru specifikuma učiteljskog posla.

Post Festum nastupila je tradicionalna tipično tuzlanska konstruktivna “gromoglasna tišina” zaborava, šemom “ko to bi taj neki Predo”. 

U nastavku objavljujemo pismo koje je prof. Stanković iz pritvora uputio prijatelju, a za čije objavljivanje smo dobili saglasnost Stankovićeve sestre i branitelja. Pismo je napisano nekoliko dana prije početka suđenja, a objavljujemo ga sada, bez namjere da na bilo koji način utičemo na sudski proces. (Piše: Derviš Čičko, kolumnist)
———————————————————–
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)

Podijeli

7 0 komentara

  1. Veoma dobar i korektan članak velikog kolumniste g. Čička.Ne treba nikoga optuživati i stavljati mu tiketu na čelo, dok se optužnica ne dokaže na sudu.Ako se dokaže da je kriv, onda je to veliki zločin, a ako bude suprotno onda je to još veći zločin prema nevinom čovjeku.

    • Šta bi s onim profesorom koji je nasrtao na studentice? Ili to nije opasno, jer su malo starija djeca. I zašto se ne brani sa slobode, kao kriminalci koji mahnu milione para?

  2. Tužiteljsko-sudski tretman spram uhapšenog je potpuno izvan svih razumnih normativa i uobičajene prakse, posebno zbog njegovog lošeg zdravstvenog stanja. Višeputno produžavanje pritvoreničkog statusa, navodno “zbog opasnosti od ponavljanja djela”, zaista je izvan svake pameti. Nejednakost svih građana pred zakonom je kod nas poražavajuća slika stanja društva i onog što bi trebalo da bude jedan od njegovih ključnih državnih oslonaca, tj. sudsko-tužiteljski organizam.

    • Kao sto napisah na postu:
      Necu ulaziti u to da li je prof.Stankovic kriv ili ne,o tome neka na osnovu dokaza odlucuju Sud i Tuzilastvo.
      Ako jeste istina, onda su djelomicno krivi svi koji su mozda nesto znali,a godinama sutjeli.Ako nije tako,kako ce se saprati mrlja sa ovoga covjeka? No, da se ipak saceka presuda.
      Meni licno je veoma specificno,a bgm i sumnjivo, to da se ovaj kompletan slucaj poceo “odmotavati”bas u isto vrijeme kada je drugi profesor Srednje muzicke skole optuzen za slicne stvari.Da li je mozda ovo bilo skretanje pogleda javnosti na drugi slucaj,da se zataska ovaj prvi.I po cemu se razlikuju?
      Samo kazem.
      Seksualno uznemiravanje i slicne gadosti i nasilje je za osudu,i sad i prije 20 godina i za 20 godina….
      Sto se tice oba slucaja,nadam se da ce za dobrobit djece i svih nas, pravda pobijediti.Ali bas sto se tice oba slucaja.Ne jednog.

    • A koji su to razumni normativi i uobičajena praksa? To je prvo. Drugo, loše zdravlje ne znači oslobađanje od pritvora – onda bi bolesnici mogli raditi šta hoće. Treće, kako nema opasnost od ponavljanja djela, ako radi u školi honorarno? I na koncu, kako vidite ovdje nejednakost pred zakonom?

  3. Profesor nije predator, znaju svi koji su svirali gitaru kod njega…..to sto covjek ima drukciju sex. orijentaciju – pa sta, i oni su ljudi….ovdje se drukciji uceruju u suru, pogotovo kad su manjina !

  4. bio sam njegov učenik neke 3-4 godine.
    nikada, ali nikada, nije pokazao niti pokušao tako nešto ni prema meni, ni prema nekom drugom učeniku.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *