Alkohol i mreže: Ne piši pod dejstvom maligana. Ako ne znaš zbog čega je ovo pravilo na prvom mjestu, vidjet ćeš ujutro, kad te stignu mamurluk, kajanje i užasi tvog pjanskog, da prostiš, filozofiranja. Estetika i etika opijanja posebna su grana egzistencije koja ima malo veze s realnim sektorom, tj. sa životom.

Jedan pokojni mostarski mudrac nekad je davno definirao odnos alkohola i inteligencije: „Ja kad počnem piti, prvo sebi kažem – zbogom pameti.“ Mnoga je umna FB glavica na sopstvenoj koži iskusila istinitost ovog iskaza. Izvinjenje je najmanje loše naknadno rješenje, a nema bolje prevencije od odluke da se ne miješaju alkohol i tastatura.

Bijes je iz džehenema izašao: Ne piši bijesan. Twitter i Facebook nisu ti kompenzacija za klozetsku šolju. Niti za psihologa. Drugi su razlozi njihovog postojanja. Bijesan jest jednako – bez razuma. Bez razuma jest jednako – hajvan.

Kako baratati psovkom: Ne psuj ako ne znaš psovati. Psovka je izvrsno oružje, ali samo za rijetke majstore koji znaju šta i kako s njom. Suptilne finese razdvajaju psovku kao umjetnički izraz i politički stav od običnog prostačenja, vrijeđanja ili nasilničkog urlanja. Treba znati psovati. Umjetnost psovke opaka je vještina, veliko umijeće i uči se iz života i kafana, po utakmicama i ulicama, čak i iz knjiga…

Sve što moraš znati o uvredama: Nema tu velike rasprave, niti mudrosti. Ne vrijeđaj. Uvreda je najniži stadij ophođenja među ljudima. Tačka.

Okani se tuđeg imena i prezimena: Nikada ne izvrgavaj poruzi nečije ime ili prezime. Ne može ti se opisati koliko je neprimjereno. Ako ti i ovdje treba bilo kakva argumentacija, onda si uzaludan slučaj. Sjeti se cunamija provala nad prezimenom bivšeg ministra spoljnih poslova i kancelara Austrije i sve će ti biti jasno. Toliko neduhovitosti po kvadratnom centimetru ispisanog prostora odavno ne vidjesmo.

Fekalne smo naravi i nema nam spasa: Ne fekaliziraj. Govno je, da prostiš, omiljeni argument Bosanaca i Hercegovaca  kad raspravljaju, vrijeđaju, kad se brane i misle da su ugroženi. Fekalije bi mogle postati zaštitni znak pojedinih intelektualaca, mislitelja, buntovnika. Toliko plivaju u njima. A da su jedno od vodećih izražajnih sredstava u komentarima ispod tekstova, to je izlišno pripominjati. Ponekad čovjek ima osjećaj da je Bosna govnima zastrta, da svi plivamo u njima, jer su fekalije frekventno polemičko-komentatorsko oružje na našim mrežama.

O egu i moralu: Ne moraliziraj i ne gledaj s visoka na druge. Ako misliš da si bolji, važniji i ljepši od njih i da ti je svaka ko iz Musafa, e da ti svi odmah kažemo – grdno si se prevario. Odvadi malo od te samosvijesti, saslušaj šta drugi imaju reći.

Kako se hvaliti ne izazivajući zavist: Ne hvali se.
Ili bar se ne hvali više nego što je dozvoljeno. Ako već ne možeš bez samohvale, unesi makar zeru autoironije, barem toliko duguješ razdraganom publikumu koji ništa drugo ne radi no živi za tvoje uspjehe.

Ti si tu zapravo najveći glupan: Nikad neku ličnost ili mišljenje ne proglašavaj glupim, idiotskim, budalastim. Time ustvari odaješ koliki si ti idiot, budala i glupan. Jer, ako si za nekog rekao da je idiot, ti A) na jedan izuzetno stupidan način izdaješ verifikaciju veličanstvenom sebi da si dovoljno naobražen i uman da druge možeš proglašavati idiotima. Samo da znaš, mi ti u startu ne vjerujemo.

I B), pokazuješ krajnji deficit tolerancije i demokratskog pogleda na stvarnost. To je samo drugačiji pogled od tvog. Tako da bi jedini idiot, budala i šupak u cijeloj toj stvari bio ti.

Writing is rewriting: Daj sredi malo taj tekst. Ispravi greške, uobliči misao. Znaš kako je rekao veliki, debeli ters: „Pisati ne znači ništa drugo nego misliti. Nered u rečenicama je posljedica nereda u mislima, a nered u mislima je posljedica nereda u glavi, a nered u glavi je posljedica nereda u čovjeku, a nered u čovjeku je posljedica nereda u sredini i u stanju te sredine. Ako je netko odlučio da vrši kritiku, a to znači da hoće da od nereda u rečenicama, u mislima, u glavama, u ljudima i u sredinama stvara red, onda takav subjekt ne smije biti neuredan ni u rečenicama ni u glavi ni u mislima.“

Kako se boriti protiv govora mržnje: Ako si se već samoproglasio neustrašivim i beskompromisnim borcem protiv govora mržnje na mrežama i u javnom životu, onda pripazi na jednu bitnu stvar: ne mrzi one koji po tvom originalnom mišljenju šire govor mržnje. Ne iskaljuj na njima svoj pravednički gnjev. Govorom mržnje udariti po govoru mržnje uvijek i samo je ništa drugo do – originalni govor mržnje. Toliko.

Hvala i živjeli: Hvala i živjeli… (Piše: Ozren KEBO, Analiziraj.ba)