Otuđenost između roditelja i djece sve je češća pojava, posebno u vrijeme kada nove generacije sve više cijene emocionalno zdravlje, postavljanje granica i pozitivnu komunikaciju.
Roditelji koji su odrasli u okruženju u kojem je autoritet bio važniji od međusobnog razumijevanja teško se snalaze u novim oblicima roditeljskih odnosa. Kada se suoče s potrebom svoje djece za postavljem granice, pozivom na odgovornost ili potpunim prekidom odnosa, mnoga od njih ostanu zbunjena i povrijeđena.
Iskustva stručnjaka pokazuju da određeni obrasci ponašanja roditelja mogu dovesti do otuđenja. Savjetnici i stručnjaci za porodične odnose objasnili su koje navike roditelja mogu dovesti do ovog problema.
Savjetnica i terapeutkinja LuoLou Palmer tvrdi da se roditelji koji emocionalno ucjenjuju svoju djecu često postanu izolirani. Primjeri takvih manipulacija su zahtjevi da porodica provede praznike zajedno, te kao roditelji vršiti pritisak na djecu da ostanu u kontaktu s članom porodice s kojim to ne žele, prisiljavanje djece na brak i nagovaranje da odaberu karijeru koja djeci ne odgovara.
Bračni savjetnik Larry Michel objasnio je da roditelji koji pokušavaju održati odnos sa svojom djecom kroz osjećaj dužnosti, a ne kroz istinsku povezanost, često doživljavaju odbacivanje.
Michel naglašava da roditelji koji često preispituju odluke svoje djece ili se prema njima ponašaju kao da nisu u stanju nositi se sa svojim životom, narušavaju njihovo samopouzdanje. U tim slučajevima djeca se odlučuju distancirati kako bi dokazala svoju nezavisnost.
Prema bračnoj savjetnici Susan Allan, roditelji koji su bili podvrgnuti strogom roditeljstvu dok su bili mladi često ponavljaju isti obrazac u vlastitim odnosima. Ako se ova vrsta kontrole prenese na partnerske odnose, mogu nastati veliki problemi, uključujući sukobe u porodici.
Kada odrasla djeca shvate utjecaj roditeljskog osuđivanja na njihove odnose, često se distanciraju kako bi se suočili s prošlim traumama, ostavljajući roditelje izoliranim. (tl)