U povodu 25.godišnjice stradanja tuzlanske mladosti kod Kapije, te stalnog omalovažavanja ove tragedije od strane onih koji su joj kumovali, otvorenim pismom Tuzlak Izudin Maleškić obratio se Otvorenim pismom ambasadoru Republike Srbije u BiH, Aleksandru Đorđeviću.
Pismo prenosimo u cijelosti.
Ambasadoru Republike Srbije u Bosni i Hercegovini, NJ.E. gospodin Aleksandar Đorđević
Vaša ekselencijo,
kao što je za sve druge, koji pamte štafetu, tako je i za građane Tuzle 25. maj, bar do raspada Jugoslavije, bio Dan mladosti. Kao takav ostao je još jedno kratko vrijeme više kao podsjećanje na ne tako davnu prošlost. Na našu nesreću neće proći puno vremena da se taj simbol prošlosti zaboravi i da se trajno ureže u memoriju građana Tuzle kao najcrnji dan koji može zadesiti jedan grad.
Od 1995.godine to je najtužniji dan u historiji postojanja Tuzle i od tada je to dan tuge i prekinute mladosti. Tog je dana, 25. maja 1995. godine, u 20:55 minuta, sa položaja Vojske Republike Srpske na Ozrenu, ispaljena granata na sastajalište mladih, poznatog kao Kapija. Masakr na Kapiji, poznat i kao Zločin nad tuzlanskom mladošću jedan je od najtežih zločina počinjenih nad civilima Tuzle. Te kobne večeri granata je ubila 71 građanina, a ranila 240. Samo nekoliko bilo je strarijih od 30 godina, a najmlađa žrtva, Sandro Kalesić, imao je samo dvije i pol godine. Prosjek starosti svih žrtava bio je 24 godine. Odgovorna i presuđena osoba pred Sudom Bosne i Hercegovine za ovaj zločin je Novak Đukić, general VRS. Bijeg od ruke pravde i svoje utošište našao je u Republici Srbiji.
Građani Tuzle u očekivanju da Republika Srbija, poštujući potpisani protokol sa Ministarstvom pravde Bosne i Hercegovine, isporuči osuđenika, nedavno je dobila još jedan u nizu pokušaja negiranja činjenica i istine. Anticivilizacijsko negiranje istine i pravde, promocijom knjige Ilije Brankovića „Tuzlanska kapija – režirana tragedija“ u organizaciji Ministarstva odbrane Republike Srbije, samo je novo ubijanje žrtava Kapije.
Pokušaji revizije, u ovom slučaju istine o masakru na tuzlanskoj Kapiji, ne doprinose procesu pomirenja i razvijanju dobrosusjedskih odnosa između naših država. Ove godine navršava se četvrt vijeka od tog zločina. Skrivanjem odgovornog od ruke pravde time ni žrtve još uvijek ne mogu naći svoj smiraj. Svake godine ćemo podsjećati na ovaj zločin, Vas ili nekog drugog ambasadora Srbije u Bosni i Hercegovini, i tražiti izručenje Novaka Đukića. Svakom narednom godinom neizručenja Novaka Đukića Srbija postaje osvjedočeniji saučesnik u ovom zločinu i time šalje nedvosmislenu poruku koliko joj je stalo do dobrosusjedskih odnosa sa Bosnom i Hercegovinom.
Bar smo se mi na ovim prostorima do sada uvjerili bezbroj puta kako greške u prošlosti mogu imati svoje posljedice daleko u budućnosti. Upravo za dobrobit naših budućih generacija, kako u Srbiji tako i u Bosni i Hercegovini, i njihovu sretniju budućnost nužno je potrebno prihvatanje i suočavanje sa prošlošću bar sa onim dijelovima koji su istraženi i pravno procesuirani, kako pred domaćim tako i pred međunarodnim institucijama pravde.
S poštovanjem, Izudin Maleškić, građanin (Tuzla, 25. maj 2020. godine) (Foto: Miroslav Petrović, arhiva)