Radilo se o ponovljenom suđenju. Kažnjena je zajedno sa svojim bivšim poslovnim i bračnim partnerom Vladimirom Šelebajem Sellierom te još troje suradnika, pisao je Telegram.
Riječ je o dvjema medijskim tvrtkama što su ih Čuljak i Šelebaj svojevremeno vodili, a sud je sada utvrdio da su od 2005. do 2008. iz njih isisavali novac. I dok su dobili gotovo iste kazne kao i na prvom suđenju, novčani iznosi koji će bivšim supružnicima biti oduzeti, a ako presuda Županijskog suda u Zagrebu postane pravomoćna, značajno su veći.
Naime, prema prvoj presudi Šelebaju je trebalo biti oduzeto 4.5 miliona kuna, a Dijani Čuljak 1.6 miliona kuna. Sada je pak sud utvrdio da Šelebaj osim ovih 4.5 miliona kuna mora vratiti državi i gotovo 6.6 miliona kuna koji predstavljaju nezakonitu imovinsku korist što ju je stekao. I Dijani Čuljak oduzima se gotovo 6.6 miliona kuna. Ukupno je to 17.7 miliona kuna, prenosi Index.hr.
Što se tiče zatvorske kazne, Dijana Čuljak je, dakle, dobila 1.3 godine zatvora. Od toga bi sedam mjeseci trebala doista provesti u zatvoru, a ostatak od osam mjeseci pretvoren je u uvjetnu kaznu, s rokom kušnje od tri godine. Njihovi suradnici Vlado Bućan, Igor Šumaković i Tonček Mandić dobili su uvjetne kazne.
Tvrdila da nije znala da potpisuje bilo što ilegalno
I Šelebaj i Čuljak od početka ove afere negirali su krivnju. Čuljak je tvrdila kako nije znala da potpisuje bilo što nezakonito jer je, tvrdila je, imala bezrezervno povjerenje u Šelebaja. Njen odvjetnik čak je izjavljivao da ju je Šelebaj obmanuo da bude vlasnica Core medije.
I sam Šelebaj svaljivao je krivnju na druge, od Hloverke Novak Srzić do Marija Cikaća, još jednog pokajnika u ovoj aferi, koji je u međuvremenu preminuo. Prozivao je čak i nekadašnjeg ravnatelja policije Olivera Grbića, s kojim je Dijana Čuljak nakon razvoda bila u vezi. Okrivio ga je za orkestrirani progon.
Sporna uloga u Motrištima
Ko je zapravo Dijana Čuljak? Osim ove njezine uloge koja se povezuje, kako je sud nepravomoćno presudio, s izvlačenjem novca, potrebno je istaknuti i njezino značenje u drugom smislu, koji se tiče novinarstva i općenito društvenog funkcioniranja 1990-ih godina.
Čuljak se na medijsku scenu probila 1990-ih kao mlada snaga HRT-a. Bilo je to vrijeme kad je HRT funkcionirao kao bitna točka hrvatskog nacionalističko-konzervativnog mainstreama, koji je tada vodio redatelj Antun Vrdoljak i proglasio ga je ”katedralom hrvatskog duha”.
U toj “katedrali hrvatskog duha”, gdje se, recimo, nije smjelo dogoditi da misica Lejla Šehović osvoji titulu zato što se valjda nije uklapala u sliku Hrvatice s križem oko vrata, niz struju patriotske mobilizacije plivala je i Dijana Čuljak.
Čuljak je bila dio ekipe urednika Miljenka Manjkasa, koji je na HTV došao iz Tuđmanovog ureda, te jedna od voditeljica zloglasne emisije Motrišta, perjanice hrvatskog državotvorstva, u kojoj su se objavljivale hajke protiv kritičara Franje Tuđmana.
Snimala zarobljenike i nazivala ih ekstremistima, dio njih kasnije je pobijen
Ostaje zabilježena i njena sporna uloga u izvještavanju o ratu u Bosni i Hercegovini. Zarobljavanje boraca Armije BiH iz Vranice, koje su izveli pripadnici Hrvatskog vijeća obrane, prikazano je u prilogu Dijane Čuljak u emisiji Slikom na sliku HRT-a u maju 1993. godine, nakon čega im se bio izgubio svaki trag.
Posmrtni ostaci deset od ukupno 13 nestalih pripadnika Armije BiH pronađeni su u svibnju 2007. godine na lokalitetu Rimski bunar u Goranacima, zapadno od Mostara prema Širokom Brijegu.
Čuljak su pozivali da kaže što zna o njihovoj sudbini, a ona je tvrdila da ništa o tome ne zna niti da je znala da će ljude koje je snimala kao zarobljenike, prema njima se odnoseći kao prema rekvizitima, uskoro odvesti u smrt.
Supruga ubijenog: Ona je suučesnik u zlostavljanju i ubijanju naših najmilijih
Predsjednica odbora roditelja i obitelji zarobljenih i nestalih iz zgrade Vranica Azra Penava kazala je za agenciju Anadolija da “moraju odgovarati svi koji su krivi za zločine i koji su mislili da im nitko i nikad ništa neće moći”.
“A takva je i Dijana Čuljak! Čuljak snosi odgovornost za ovaj zločin. Ona je suučesnik u zlostavljanju i ubijanju naših najmilijih, ali i proganjanju porodica nestalih. Jer poslije prikazivanja snimka na HRT-u svi smo mi imali dosta problema.
Naši i životi naše djece su bili jako ugroženi. Bojovnici su nosili fotografije sa snimka iz priloga Dijane Čuljak i tražili naše porodice po stanovima i kućama. Snimak je jako doprinio smrti naših najmilijih. To dokazuju svjedočenja i s logora na Mašinskom fakultetu u Mostaru.
Naime, poslije objavljivanja snimka mnogi su bojovnici dolazili u to mučilište i pitali gdje su oni što su snimljeni kod Vranice? Istina je da je huškačka atmosfera koju je stvorila Čuljak doprinijela zločinu”, tvrdi Penava za agenciju Anadolija.
“Govorila je da su to mudžahedini”
Podsjeća kako je Čuljak u svom prilogu borce Armije BiH nazivala “ekstremistima” koji su, u zgradi Vranice, “držali hrvatske civile”, što je, kako tvrdi Penava, zapečatilo sudbinu njihovih najmilijih.
“Ona je govorila da su to mudžahedini. Ne, to nisu bili mudžahedini, to su bili borci Armije BiH. Moj muž, kao i ostali poginuli, bili su časni ljudi i patriote ove države. U zgradi su bili, zapravo, bošnjački civili. Mnogi su ubijeni ili su zatvoreni u logore. Potvrđuje to i proces koji se vodi od 2002. godine za zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima”, ističe Penava.
Odnos s Hloverkom Novak Srzić
Čuljak je kasnije napredovala na HTV-u. Govorilo se da je štićenica bivše glavne urednice HTV-a Hloverke Novak Srzić. Njezin odnos s Novak Srzić često je apostrofiran u javnosti kao ključan za razvoj njezine karijere u 2000-im godinama.
Tvrtka Core media radila je na projektima koji su se prikazivali na konkurentskoj Novoj TV. Bilo je to vrijeme i kad je s Core medijom surađivala upravo Hloverka Novak Srzić. Ona je kao svjedokinja na suđenju rekla da nikada nije primala novac za suradnju i kazala je da je sav rad za Core mediju bio na prijateljskoj bazi.
Novak Srzić je pak na suđenju televizijskom uredniku i voditelju Siniši Svilanu kao svjedokinja najžešće opovrgavala bilo kakav angažman u Core mediji.
“Nisam aktivno sudjelovala u emisiji U sridu niti u pogledu sudjelovanja niti osmišljavanja i bilo kakvih ideja i organizacije vezano za taj projekt. Ja to fizički ne bih stigla jer sam talk-show radila svaki dan na HTV-u, imala sam najveću normu i naprosto nisam imala prostora da radim na drugim televizijama”, rekla je tada HTV-ova urednica Novak Srzić.
Kako je tada pisao Jutarnji list, najveći udarac je Dijani Čuljak zadala tvrdeći kako joj je Čuljak priznala da je u tajnom suvlasništvu tvrtke Core media.
“Kada su u medijima počeli napisi o famoznoj tvrtki Core media i tajnom ugovoru, Dijana mi je rekla: ‘Morala sam se osigurati, ali nigdje me nema u papirima'”, rekla je istražiteljima Novak Srzić, pisao je Jutarnji.
Danas joj poslove daju Plenkovićevi ministri
Inače, Čuljak je s HRT-a otišla u sjeni prozivki za sukob interesa, a u optužnicu oko ovog slučaja je uključena u veljači 2013. Tužiteljstvo ju je teretilo i za sprječavanje dokazivanja jer je od jednog svjedoka navodno tražila da svjedoči u njezinu korist, zbog čega je bila u istražnom zatvoru.
Danas, Čuljak je vlasnica tvrtke Adepto Media, a njezine usluge koristi i država. Temu je otvorio predsjednik Zoran Milanović koji je rekao da Čuljak ministra obrane Marija Banožića priprema za davanje izjava.
Banožić je potvrdio da je Čuljak angažirana za izradu novog modela komunikacije u Ministarstvu.
“Bila je angažirana po pitanju novog modela komunikacije koji želimo razviti u MORH-u. Inače su do sada informacije iz MORH-a izlazile na način da novinari postave upit. Htio sam napraviti komunikaciju da se pokaže značaj i vrijednost hrvatskog vojnika i Hrvatske vojske, da se približimo građanima kroz medije, kroz jedan prostor…
Imamo dobre kapacitete, ozbiljan broj ljudi u MORH-u i ozbiljna sredstva, samo je to trebalo malo bolje posložiti”, rekao je Banožić.
“Ukupni troškovi iznosili su 19.008 kuna (bez PDV-a) što iznosi manje od 5000 kuna mjesečno”, kasnije je i izvijestio MORH.
Plenković: Ja ne pitam ministre koga će angažirati
O angažmanu Dijane Čuljak u MORH-u novinari su pitali i premijera Andreja Plenkovića.
“Ima ministara koji angažiraju ljude. Koga će angažirati, ja to njih ne pitam. Ne znam koga Banožić angažira, ali očito ovome (Zoranu Milanoviću, op.a.) smeta sve što Banožić radi”, rekao je Plenković.
Ispostavilo se da je još jedan ministar koristio usluge Dijane Čuljak. To je bivši ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Tomislav Aladrović, USKOK-ov optuženik za pogodovanje prilikom dva zapošljavanja.
Naime, u državnoj riznici Ministarstva financija vidljivo je kako je Aladrovićevo ministarstvo ove godine toj tvrtki isplatilo 23.760 kuna, i to za “intelektualne i osobne usluge”. Riječ je o iznosu bez PDV-a.
Danas Čuljak radi kao urednica i glavna producentica produkcijskog odjela Hanza Media TV-a, u izdavačkoj kući u čijem vlasništvu je i Jutarnji list.
Tvrtka Adepto Media osnovana je 2017. godine, a prošle godine imala je prihod u visini od 457.800 kuna, dok je dobit iznosila 197.200 kuna. Registrirana je za proizvodnju filmova, videofilmova i televizijskog programa. U registru stvarnih vlasnika vidljivo je kako je Čuljak vlasnica 100 posto udjela u toj tvrtki.
“Gosti iz BiH zauzimaju mjesto na plaži”
Čak i ako izuzmemo spornu ulogu u Motrištima, njezina novinarska karijera je protkana gafovima. Pamti se tako da je 2010. rekla da gosti iz BiH zauzimaju mjesto na plaži.
“Koliki vam problem u Omišu i općenito na južnom Jadranu predstavljaju jednodnevni gosti koji se spuste iz Bosne i Hercegovine, ništa ne troše, ne zauzimaju apartmane, a zapravo zauzimaju mjesto na plaži koje pritom nisu niti platili?” upitala je Čuljak omiškoga gradonačelnika Ivana Škaričića u Trećem Dnevniku.
Dijana Čuljak, tada još i Šelebaj, morala se javno ispričati građanima BiH zbog “nezgrapno sročenog pitanja”. Branila se i svojim porijeklom.
No bravure Dijane Čuljak posebno su došle kod izražaja kada se izvještavalo o korupcijskim slučajevima u HAC-u. Nesretne poduzetnike koji su se našli pod lupom policije Dijana je na sebi svojstven način znala obraniti.
“Od kada su uhitili Žužula, bit će više nezaposlenih u Imotskom”, bio je njen zaključak, pa se kasnije ,na kraju Dnevniku, morala ispričavati jer braća iz priloga nisu bila Ante i Slaven, nego Jozo i Slaven Žužul. (Index.hr/Vijesti.ba)