Institucije Srbije još ne objašnjavaju na temelju čega Više javno tužilaštvo u Beogradu tvrdi da je iz Tuzle stiglo oružje koje je korišteno 24. septembra u napadu na kosovsku policiju u Banjskoj, tokom kojeg je ubijen kosovski policajac.
Međutim, stručnjaci za sigurnost i vojno naoružanje u Bosni i Hercegovini kažu za Radio Slobodna Evropa (RSE) da ovo oružje nije moglo biti ni legalno ni ilegalno kupljeno u Bosni i Hercegovini.
Berko Zečević, sarajevski profesor na katedri za odbrambene tehnologije i sudski vještak za balistiku, kaže da je pažljivo analizirao sve fotografije zaplijenjenog oružja koje je objavila kosovska policija.
Navodi da je iz oznaka na oružju jasno da je ono proizvedeno u fabrikama u Srbiji.
Istovremeno, navode beogradskog tužilaštva da je oružje došlo iz Bosne i Hercegovine ocjenjuje kao “tipični metod sive propagande ili hibridni rat, sa ciljem da se preusmjeri ozbiljnost odnosa Srbije i Kosova, na BiH”.
“To je besmislena izjava”, kaže Zečević.
Dodaje da je na osnovu obaveznih identifikacionih oznaka na oružju i municiji lako utvrditi njihovo porijeklo, te da uprava svakog skladišta oružja mora voditi jasnu evidenciju prema tim oznakama.
“Zadnji legalni vlasnik automatskog bacača granata, koji je zaplijenjen je Vojska Srbije. To isto možemo da kažemo za ručne raketne bacače 64 milimetra, takozvane zolje. One su bile remontovane u Srbiji 2017. godine i uskladištene u skladištu Vojske Srbije”, kategoričan je Zečević.
Kaže i da nestvarno zvuči da je to oružje transportovano u Tuzlu, a onda nazad za Srbiju.
Dodaje da bi u tom slučaju pošiljku trebalo “prokrijumčariti” kroz nadležnost policija dva entiteta u BiH, graničnih policija i carina Bosne i Hercegovine i Srbije, a zatim i posebne jedinice zadužene za sprečavanje prolaza migranata preko granice.
“Onda dolazimo do toga da to oružje treba doći u Beograd koji logično štiti srbijanska Bezbjednosna informativna agencija (BIA). Zbog čega bi nekom bilo potrebno toliko rizika, kada u Srbiji postoje jako velika skladišta oružja i municije, koji su prethodnih decenija izvučene iz Slovenije, Hrvatske, BiH, Makedonije, i Crne Gore”, kaže on.
Objašnjava da se na fotografijama vide specifična pakovanja municije u plastične futrole, što nije bilo uobičajeno do 1991 godine.
“U okviru oružanih snaga ja nisam nikada vidio ovakva plastična pakovanja”, kaže Zečević.
Dodaje i da su zaplijenjeni minobacači kalibara 60 i 82 milimetra sa municijom proizvedeni u tvornici Krušik u Valjevu, te da se u Bosni i Hercegovini takvi minobacači i municija nikada nisu proizvodili.