‘Gdje god nađeš zgodno mjesto, tu drvo posadi, a drvo je blagodarno, pa će da nagradi…‘ davno je u svom poetskom uradku napisao Zmaj Jova Jovanović.
U vrijeme intenzivne neosmišljene gradnje, gdje nerijetko stradaju stabla, vrlo je bitno sačuvati drveće, jer ono, kako kaže naš saradnik i eko-stručnjak, Mijo Franković, predstavlja pluća grada.
Na šetalištu u tuzlanskom naselju Sjenjak, koje krasi lijep drvored, neko ili nešto, slomilo je jedno stablo. Već mjesecima iz zemlje viri samo sasušeni komad stabla, izvaljen i bez nade da će ikada olistati.
Komunalci ovih dana, i ranije, ‘šišaju’ travu na zelenim površinama, pa i ovdje, a niko da se sjeti da izvadi sasušeni korijen stabla i posadi novi. Da drvored izgleda ljepše, a i da se ko slučajno ne povrijedi o drvene šiljke.
Eto, baš je zgodno mjesto da se zasadi drvo i da nas, blagodarno kakvo jeste, ponovo nagradi: hladom, lišćem, zrakom… (Foto: TuzlaLIVE.ba)
Pored fizičkih oštećenja, uzgoj i njega svježe posađenih sadnica i mladog drveća na javnim površinama u našem gradu je veoma loš. Ovo drveće u većem procentu se suši jer ga niko ne zalijeva vodom u sušnom periodu, odnosno nema potrebnog uzgojnog tretmana. Zbog toga je i ukupna efikasnost sadnje istog drveća loša.