Mnogo nas je tokom epidemije koronavirusa naišlo na kontrolne tačke na poslu ili u zdravstvenim ustanovama koje nismo mogli da prođemo bez mjerenja temperature i odgovora na pitanja jesmo li negdje putovali ili bili u kontaktu sa zaraženom osobom.
Iako nisu beskorisni, ti postupci su manjkavi, jer se kod većine ne pojavi temperatura ili ona nije prvi simptom, a mnogi ne znaju da li su bili u kontaktu sa zaraženom osobom.
Nensi Rouson, biolog i potpredsjednica Monel Centra za hemijska čula, smatra da bi bilo bolje mjeriti sposobnost čula mirisa kako bi se utvrdilo koga treba slati na testiranje za koronavirus.
“Nova analiza studija o koronavirusu utvrdila je da je kod 77 odsto oboljelih od koronavirusa testiranjem uočen djelimični ili potpuni gubitak mirisa. Od toga 44 odsto ispitanika bilo je svjesno da ga je izgubilo i bez testiranja. Gubitak čula mirisa uz upalu grla takođe je jedan od najranijih simptoma, što ga čini korisnijim alatom od kasnijih simptoma u osiguranju zaštite drugih osoba od zaraze”, kaže dr Rouson.
“To je jedan od najranijih simptoma i javlja se prije povišene temperature”, kaže ona.
“Gubitak čula mirisa sam za sebe bolje predviđa dijagnozu od povišene temperature.”
Može takođe da dođe i do gubitka ukusa, ali je manje često i često je povezano s gubitkom čula mirisa. Dr Rouson kaže da interes koji izaziva gubitak mirisa prelazi okvire dijagnostičkih potreba – u pandemiji bi bez čula mirisa moglo da ostane i do 750.000 Amerikanaca i to ima veliki uticaj na njihovu sigurnost i kvalitet života. Sama kaže da mjesec dana svako veče testira vlastito čulo mirisa i učestvuje u studiji koja bi mogla da dovede do veće kliničke studije.
Test se sastoji od tri trake od kojih dvije nemaju nikakav miris, a treća sadrži poznate mirise kafe, čokolade, kokica i gasa. Ispitanici moraju da odrede koja traka sadrži mirise, o kojim se mirisima radi i kojeg su intenziteta. Dr Rouson kaže kako može da zamisli da veći poslodavci uvedu test mirisa i da bi cijena jednog testa mogla da bude dolar, a ljude koje taj test izdvoji kao suspektne potom upute na skuplje testiranje na koronavirus.
Za one koji žele da u svojoj kući testiraju miris dr Rouson kaže da su im na raspolaganju brojni proizvodi, poput kafe, parfema, bosiljka, ruzmarina, paste za zube s mirisom mentola, ruža. Čulo mirisa može da bude oštećeno i kod osoba s Parkinsonovom ili Alchajmerovom bolešću pa bi takvi testovi mogli da podstaknu ljekare da ispitaju i mogućnost postojanja tih neurodegenerativnih bolesti.
Gubitak mirisa pojavljuje se i kod gripa, ali ne tako često kao kod covida i oko 60 odsto oboljelih od gripa povrati čulo mirisa. Dr Rouson očekuje sličnu brzinu oporavka i kod oboljelih od koronavirusa. Ona dodaje da gubitak mirisa smanjuje zadovoljstvo jedenja i da može odvesti u gubitak apetita. Isto tako zbog gubitka mirisa ljudi ne mogu da prepoznaju pokvarenu hranu ili curenje gasa.
Iznenađujuće je što su ljudi koji su izgubili miris često govorili da imaju osećaj manje povezanosti s drugima.
“Čini se da postoji hemijska komunikacija među ljudima koja je ispod praga svjesnosti”, kaže Rouson i dodaje da su mirisi važni jer često bude sjećanja”.
Rouson kaže kako za sada nema načina da se liječi gubitak čula mirisa. (ag)