Na današnji dan prije dvije godine u Tuzli je u 87. godini, preminuo Vojo Milošević, istaknuti privrednik, bivši nogometaš, a poslije član rukovodstva FK Slobode.
S pravom se može reći da je jedna od legendi kluba s Tušnja, jer je cijeli život proveo u u Slobodi, kao golgeter i kapiten ekipe, a poslije član najužeg rukovodstva kluba.
Milošević je preminuo 23. oktobra 2019. godine, a sahranjen je dva dana poslije na Ateističkom groblju Trnovac, gdje su članovi porodice, supruga Zekija, sin Alen, Vojin brat Mlađo, te bliski prijatelji i komšije, danas položili cvijeće, upalili svijeće i odali poštu suprugu, ocu, bratu, djedu…
Naravno, sukladno staroj praksi nevođenja brige o svojim legendama, niko se iz FK Slobode nije pojavio na groblju i odao počast čovjeku koji je životnim nitima bio povezan s klubom.
Vojo Milošević je u Tuzli završio Tehnološki fakultet. Bio je istaknuti privrednik, najduže radeći u kombinatu Sodaso.
U Slobodi je bio član generacije iz pedesetih godina koja je krčila put ka Republičkoj, te poslije Drugoj saveznoj nogometnoj ligi. Bio je napadač i golgeter ekipe koja je nastupala još na starom igralištu, na mjestu sadašnjeg pomoćnog terena stadiona Tušanj.
Tokom brojnih susreta s novinarima, ispričao je kako je, još dok je bio u vojsci, dobio pismo od političkih autoriteta Tuzle, u kojem su naveli da “čim okonča vojni rok mora doći u Slobodu”. Objasnio je da u to vrijeme nije mogao odbiti ponudu, a nije ni želio, jer se već vezao za Tuzlu, Tuzlake i Tuzlanke, dakako i za Slobodu, gdje je u nekoliko navrata obnašao dužnost potpredsjednika kluba i često bio u ulozi vođe puta ekipe na utakmicama Prve lige bivše zajedničke države.
Za Slobodu je bio vezan do srži. U stvari, do penzionisanja i dok ga je zdravlje služilo.
U Slobodi je u godinama pred rat profesionalno igrao i njegov sin Goran, koji sada živi u Švicarskoj, a trenirao je i mlađi sin, Alen.
U analima Slobode Vojo Milošević će ostati upisan kao veliki nogometaš i funkcioner koji je na svoj osebujan način i bez štednje tkao istoriju kluba. (Miro Petrović – Foto: Čitatelj)