(Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitički analitičar iz Sarajeva)
Ovih dana prijatelji, poznanici, kao i nepoznati, obasipaju me pitanjem o tome da li je, zbog velike političke krize, rat u Bosni i Hercegovini na pomolu. Pokušavam da umirim zabrinute ljude govoreći da je ovdje EUFOR s 1.100 vojnika. Spominjem i riječi američkog ambasadora Majkla Marfija da SAD neće sjediti skrštenih ruku i samo posmatrati cijepanje BiH. Teško je ljude uvjeriti da se ne može ponoviti ratne 90-te, jer još je mnogo onih koji pamte te tragične godine.
Kad sam shvatio da one koii me pitaju nisam razuvjerio, onda sam, ipak, rekao da je moguće da u BiH bude oružanih sukoba niskog intenziteta koji bi brzom intervencijom EUFOR-a, policijskih agencija i vojske bili ugašeni. Imao sam u vidu incidente koje može izazvati neki nacionalista ili kabadahija na nogometnom stadionu, pijaci, ulici i na drugim mjestima gdje se okupljaju ljudi. Ili bi građane Federacije BiH moglo iritirati ako bi vladari u Banjoj Luci entitetske linije razdvajanja preimenovali u granice i tako odvojili RS od Federacije, pa i BiH..
Članica Predsjedništva BiH iz srpskog naroda Željka Cvijanović je prošle godine na protestnom skupu građana kod Doboja zaprijetila da su takva okupljanja pod nazivom “Granica postoji” generalna proba, ali nije objasnila detalje. To je u Federaciji shvaćemno kao opcija da bi se između dva entiteta mogla postaviti neka zaprečavanja. Visoki predstavnik Kristijan Šmit je za eventualno zatvaranje entiteta rekao da je to protivno Dejtonskom sporazumu koji garantuje slobodno kretanje ljudi u cijeloj Bosni i Hercegovini.
Jedan kolega pitao je: da li bi Srbija ratovala za Republiku Srpsku? Pri tome je podsjetio na prijetnju predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića da će se, ako se u Generalnoj skupštini UN-u usvoji Rezolucija o genocidu nad Bošnjacima u Srebrenici, otvoriti Pandorina kutija. Vučić nije objasnio šta bi to konketno značilo, pa su se kod građana BiH javile neke sumnje i strahovi.
Doduše, u dva dokumenta Republike Srbije – Strategiji nacionalne bezbjednosti i Strategiji odbrane – napisano je da je očuvanje Republike Srpske prioritet vanjske politike Srbije. Proglašavanje dijela BiH nečim što je od posebnog značaja za sigurnost i odbranu Srbije svakako je izraz agresivne politike prema BiH. U tim dokumentima Srbije vidi se politika koja predstavlja grubu povredu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine. Zašto? Zato što je Ustav BiH jedini zaštitnik zemlje i svih njenih dijelova i naroda i njih niko izvana ne može štititi.
Ovakav pristup Srbije jeste miješanje u unutrašnja pitanja BiH i naravno još od 2009. kad su sve strategije usvojene to je izazvalo ogorčenje Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH. I umjesto da promijeni dio iz ovih strategija zvanični Beograd je isticao da Srbija poštuje teritorijalni integritet naše zemlje i da želi dobre odnose s BiH. Ono što brine ljude, ne samo u BiH, jeste stalno naoružavanje Vojske Srbije, što je bilo vidljivo i na nedavnoj združenoj vojnoj vježbi “Vihor 24” Vojske Srbije koja je održana na Pešteru. Tu je danima bilo angažirano više od 500 sredstava naoružanja i vojne opreme, od kojih više od 50 moderniziranih i onih u razvoju – od drona malog dometa “vrabac” do naoružanog drona “obad”, naprimjer.
Naravno, jedno je ono što piše u dokumentima, a drugo je ono što je realno i moguće, tj. da li je Vojska Srbije spremna da pređe Drinu i uđe u Bosnu i Hercegovinu? Teško da bi se ona u to upustila, jer bi to značilo da Srbija ulazi u rat protiv NATO-a budući da mir i sigurnost u BiH čuva EUFOR, a u toj formaciji su vojnici iz NATO-a.
Nije malo onih u Beogradu koji misle da je Srbiji dosta ratova koje je 90-tih vodila u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu da bi izazvala neki novi. Mnogo toga se u geopolitičkom smislu promijenilo u odnosu na 90-te godine, ali oprez je svakako potreban. (Piše: Đuro KOZAR, vojnopolitilčki analitičar iz Sarajeva)