(Zašto tragedije ne potaknu društvo na adekvatne mjere prevencije? – Foto: Arhiva)
Zločin u Tuzli u kojem je u jednom danu nestala cijela porodica (Čičkušić – op.tl) ponovo je šokirao javnost, a stručnjake za sigurnost, sociologe i psihologe motivirao da još jedanput apeliraju na promjenu dosadašnjeg odnosa prema problemu nasilja u društvu.
Klinički psiholog Jasmina Dizdarević naglašava da je, nakon svirepog ubistva djece i supruge i samoubistva počinitelja, “dara prevršila mjeru”.
Kao da smo pali s Marsa
– Više se ne zna “ni ko pije, ni ko plaća”, ni ko obavlja svoj posao za koji je odgovoran i za koji prima platu. Niko se ne boji ničega i nikoga. Svako radi što mu je volja, kao da smo pali s Marsa, pa ne znamo šta nam je činiti – kaže dr. Dizdarević.
Zatajili su sve institucije u vremenima kad su odnosi među ljudima mnogi drugačiji nego ranije, dodaje, a na tugu, žalost, smrt, bol reagiramo na način “samo neka nije u mojoj kući”.
– Ljudi su usamljeni. Nemaju s kim da pričaju. Ne druže se. Upadaju u depresiju, neurozu, psihozu. Na takvo emotivno stanje “kaleme” se sumnje, paranoje, šizofreno ponašanje, pa onda čujete: “Bio je zdrav ili zdrava, živjeli su lijepo, nikad galama ili nasilje”. U stvari, lom ličnosti se dešavao godinama i samo je eskalirao jednom vanjskom iskrom – ističe Dizdarević za Avaz.
Bavimo se ljudima
– Ovo su monstruozna djela koja pokazuju da se u našim glavama dešava nešto što niko ne vidi i ne prepoznaje, da oko nas žive monstruozne ubice koje reaguju onako kako im se prohtije. Bavimo se ljudima. Bavimo se njihovim životima. Pomažimo u teškoćama.
Pratimo znakove pored puta, ima ih. Ne okrećimo glavu kao da nas se ne tiče. Ne dozvolimo da zavlada zlo, borimo se protiv negativnih oblika ponašanja najstrožijim zakonskim kaznama. Zlo se rješava u korijenu – ističe dr. Jasmina Dizdarević. (Avaz – Foto. Tuzlalive, ilustracije)
Mozda zato sto se grad pretvorio u veliku selendru, a u selu se suti, ne zamjera, danas se promovira samo “sabur” i slicna seljacka filozofija….drage zene, naoruzajte se necim ubitacnijim od sabura pa kad lola prvi put digne ruku na vas – neka bude to i zadnji ! Sve ostalo je suplja, zivite u muskoj civilizaciji, bog je musko ako vam to do sad nije bilo jasno….
Odgovornost, pored institucija sistema koji za to primaju debele budžetske plaće, snose i vjerske zajednice. U prošlom sustavu kada je njihov rad bio definiran zakonom, prostorno i pravima, izvanredno su vršile ulogu odgoja naroda. Sada su one zatvorene strukture, jer se svojim poslom bave izvan radnog vremena. Suvereno i totalitarno vladaju svim fragmentima društva, duboko obeščašćene svjetovnim, nečasnim poslovima, kao što su različite izgradnje, rekonstrukcije, dogradnje, inžinjerinzi, likovne kolonije, promocije neoliberalne petparačke kulturne kreacije kokonsko vaginalnog impresuma, i n. d. (i ne mogu dalje). Tu su i različite moderatorsko promotivne uloge knjiško floskulaških struktura težinskog tipa, duplo moralnih autora iz gubitničkog biotopskog miljea. Kontinualnost duhovnog utjecaja mora biti produžen, tj sintetiziran sa sekularnim prostorom kolektivnog vjernika do granice koja je moguća. Samo ta nova energetska fluidnost sinergijske snage mogao bi polučiti rezultate. To bi bio prostor nužne moralne i etičke korekture. Sada su u tom prostoru samo odabrani čiji status je određen socijalnim, političkim i imovnim pozicijama. To su uglavnom oni koji su “došli tobe” ili se okitili baptisterijsko croatskim statusom 1993. do 1995. Taj novovjeki duhovno moralni stratum zaštićen kanonskim i parašerijatskim štitem stvara društveno ozračje javnog prostora u kojem ljudi padaju u trauma pozicije raznih vrsta. Njihov doprinos jačanju duhovnosti je nedvojben, ali isključivo one teatralno folklorističke naravi. Jer pored svih znanstvenih dostignuća u psihoterapiji, put u ontološki beskraj i zaronjenost u transcendent našeg bića, ostaje najbolje rješenje u liječenju slomljenog homo sapiensa.