Vrijeme je pandemije i sport je postao zaista “najvažnija sporedna stvar”. Sada su u prvom planu građani, ljekari i medicinari, epidemiolozi, virolozi, krizni štabovi, zabrane, policija i policijski sat, izolacija…
Kako sportisti provode vrijeme pandemije, kako se individualno pripremaju, šta misle o koronavirusu i životu među “četiri zida”, pitanje je na koje smo odgovor zatražili od nekolicine poznatih sportista
U rubrici “Moj dnevnik”, prvi gost je odbojkašica Slobode, Belma Ibrahimović, i evo njenog teksta na ovu temu.
“Da mi je neko prije dva mjeseca rekao kako ću ostati među četiri zida na duži vremenski period, rekla bih mu da gleda baš loše filmove. Kada su se pojavili prvi slučajevi zaraze korona virusom i u BiH i kada su počeli da uvode sve ove mjere, ja sam otišla u Srebrenik (mjesto odakle sam inače), da to vrijeme bar provedem sa svojom porodicom. Prvih desetak dana, otprilike, bili su prilično isti. Uglavnom, nigdje nisam izlazila, a ako i bih, to bi bilo do marketa ili do djeda, da mu odnesem nešto što mu treba. Po povratku bi uslijedile ‘mamine mjere’: dezinfekcija obuće prije ulaska u stan, zatim skidanje odjeće (ostavljanje iste na balkon do ujutro), pranje i dezinfekcija ruku, mobitela i svega što smo nosili sa sobom vani.
Tih desetak dana je bio, rekla bih, period adaptacije na novonastalu situaciju. Svi se na svoj način borimo protiv novonastale situacije, koja nije nimalo ugodna, pa sam tako i ja odlučila da napravim neki plan, da se više posvetim sebi i učinim ove dane ‘izolacije’ zanimljivijim i produktivnijim, jer mi, kao sportisti, mnogo nedostaju treninzi.
Pa evo, ovako otprilike izgleda jedan moj dan u izolaciji. Ujutro kada ustanem, popijem smuti i potom odradim jutarnji trening koji se sastoji od raznih vježbi za ruke, noge, stomak i leđa (sve vježbe se mogu naći na internetu). Zaista ima mnogo ljudi, sportista, koji su svoje vrijeme izdvojili i osmislili i snimili vježbe koje rade i koji konstantno rade live online treninge, tako da smo stvarno sretni što živimo u vremenu kada nam je sve to dostupno.
Nakon toga doručkujem, završim kućne obaveze, čujem se s prijateljima i onda čitam neku knjigu, gledam film ili igram igrice. Trudim se da tokom dana pijem puno tečnosti i jedem što manje slatkiša. Predveče odradim još jedan trening, tada obično pratim neki live online trening sa nekim od fitness trenera (na instagramu ti treninzi uglavnom budu od 19 h).
Prije spavanja pojedem jabuku, bananu ili nešto drugo od voća. Ponekad odem na vikendicu koja se nalazi izvan grada i šetam, igram odbojku ili trčim. Forma u izolaciji se može i mora održati, bitno je da imamo volju i želju, a mislim da bismo to trebali imati, jer ne trebamo dopustiti da nam sav onaj trud i treniranje prije ove situacije, padnu u vodu, a sve ostalo nam je dostupno, tako da, nema izgovora. Ovu situaciju svi možemo iskoristiti da se posvetimo sebi, da više vremena provedemo sa porodicom, boravimo u prirodi i naučimo neke stvari koje smo oduvijek htjeli naučiti, a ‘nismo’ imali vremena. Budimo pozitivni, ostanimo negativni!
Jedna interesantna anegdota iz prvih dana, bila je kada me nazvao moj trener i onako mrtav ozbiljan rekao: “Belma, imamo večeras trening”, a ja ono u prvi mah, znajući koliko je moj trener posvećen odbojci i treninzima s nama, na sekundu pomislih da je to stvarno i govorim mu “Stvarno treneru”, on se počeo smijati i rekao je: “Ako dobijemo koronu (pošto smo igrale u Banjoj Luci dan prije nego se pojavio prvi slučaj zaraze tamo, u BiH), lopte u ruke i idemo svi u Mejdan u izolaciju”. (Belma Ibrahimović, odbojkašica OK Sloboda, Tuzla)