Već nekoliko tjedana traje nezadovoljstvo župljana Župe Morančani koji su saznali da je crkvena zemlja u Morančanima prodana bez da su župljani o tome bilo što znali. Tvrde da nikada nisu bili obaviješteni o tome da se crkvena zemlja, koja se nalazi na veoma atraktivnoj lokaciji, prodaje, piše Hrvatski glasnik.
Danas su ispred župne crkve u Morančanima održali i mirne prosvjede te pozvali medije kako bi ovaj problem javno iznijeli. Tražili su od Vrhbosanske nadbiskupije da ih primi, ali već tjednima im nitko ne daje nikakvo objašnjenje.
Smatraju da se ovo nije smjelo dogoditi, pozivaju na odgovornost jer sumnjaju da nisu čiste okolnosti pod kojima je zemlja prodana.
“Ovo što se desilo je potpuno nezakonito i sa kanonskog prava i građanskog prava. Da bi bilo po kanonskom pravu, on je morao imati odobrenje ekonomskog i pastoralnog vijeća. To nije dobio. Šta je poslao biskupu i kakvo je dobio odobrenje, to ne znamo. Ako govorimo o građanskom pravu, mora biti raspisan tender koji mora biti otvoren, transparentan i javan. Moramo i mi biti tu prisutni. Župnik je sve odradio sam i doveo nas pred svršen čin, da mi ovako čujemo i ovako reagiramo. Čitavo selo nije moglo vjerovati da se ovo dogodilo. Mi smo saznali da je i u drugim župama nešto slično napravio i da ljudi se ni danas ne mogu oporaviti”, kaže župljanin Anto Bošnjaković i dodaje da ni dan danas ne mogu pristupiti ugovoru s kupcem zemlje.
“Kada smo ga pitali za ugovor, on je rekao da nam ga ne može pokazati i ne može nam reći koja je cijena i tko je potpisnik. Pa šta nam može reći? Ovo je nešto nevjerojatno. On je iz Čardaka i ovdje je došao da prodaje zemlju, to nije normalno. Ne mogu razumjeti da jedan župnik ima takav odnos prema svojim župljanima i da za godinu dana ni jedan jedini put nije našao za shodno da nam se obrati i kaže da se to prodaje. Mi smo prijavili da je ovo kriminalno djelo, jer smatramo da je u okviru ove prodaje toliko nepravilnosti”, istaknuo je Bošnjaković danas novinarima.
Ogorčenje ne krije ni župljanin Stjepan Galušić koji u Župi Morančani živi već 67 godina i član je ekonomskog i pastoralnog vijeća.
“Moj pradjed i djed s očeve strane i moj pradjed i djed s majkine strane, ovdje su rođeni. Svaki mjesec sam pitao župnika šta ti treba. Sve što je trebao imao je od nas. Ništa nas nije pitao oko prodaje zemlje. Evo ima i stariji čovjek koji je u ekonomskom vijeću. Nikada nas nije pozvao da nas obavijesti o prodaji zemlje. Mi smo to saznali slučajno da je zemlja prodana. Ja sam bio na krovu ove crkve, prepokrivao sam. Ja i moj brat i još ljudi odavde. Ja sam ovu bistu digao ispred crkve. Sve što se trebalo raditi, mi smo radili, naši ljudi. Nema neophodnih radova u crkvi. Sve što se sada radi je mimo znanja župljana. Sada hoće da pravi križ na kojem će pisati imena ljudi koji su poginuli prije stotinu godina. Ništa on nas o tome na obavještava”, kaže Galušić.
Slavko Stjepić ističe da će župljani tražiti da se zemlja vrati crkvi, a već potpisuju i peticiju koju će ponovno poslati nadbiskupu Tomi Vukšiću.
“U srce me je ranilo ovo kada sam čuo da je prodana naša ćaćevina, naša djedovina. Prodao je naše stopu, naše srce, našu dušu. Godine, 2018. je osnovano ekonomsko i pastoralno vijeće. To ekonomsko i pastoralno vijeće nikada nije sjelo sa župnikom, da se sjedne porazgovara o problemima. Prije dvije godine je istekao mandat ekonomskom i pastoralnom vijeću, znači ta vijeća više ne postoje, a bez potpisa članova vijeća zemlja nije mogla biti prodana. Njemu je znači neko morao potpisati taj dokument koji je on priložio biskupiji da se može vršiti prodaja zemlje. On je to krivotvorio. Ja sam lično zvao biskupa Tomu Vukšića, zvao sam njegov ured, zvao sam tajnika. Tajnik me pitao koji je razlog što želimo da se susretnemo. Rekao sam da mi župljani želimo znati zbog čega je prodana naša zemlja i ko je to uradio. Nikada nismo dobili odgovor. Mi želimo da se nama vrati ova njiva i naša imovina. Napomenut ću da sam brat pokojnog svećenika i žalosno je što ja ovo moram iznositi jer ovo nema smisla šta šta nam radi”, rekao je novinarima Slavko Stjepić.
Pred brojne novinare danas je stao i župnik Župe Morančani, Ivo Paradžik. Tvrdi da je sve urađeno po zakonu, a novinarima je pokazao i dokumente. Također, oglasila se i Vrhbosanska nadbiskupija.
“Ja se držim prava i ja ništa ne smijem prodati bez pitanja biskupije. Papire imam. Kada sam nudio ljudima, samo su šutke prelazili preko toga. Sada kada je otišlo, sad su svi voljni. Znali su. Nisu ništa poduzimali. Prije godinu dana je krenula ta priča. Nuđeno je pojedinim firmama koje su dolazile, upoznat je Tehnograd, dolazila je i iz Hercegovine firma. Znali su to i mještani, ali ih to nije zanimalo. Onda se pojavila firma „Zola“ kao optimalno rješenje da se ne daje dio po dio zemlje. Jer kada se prodaje dio po dio zemlje, ostalo je višak”, pojašnjava župnik Paradžik.
Ističe da je zemlja prodana jer je više nije imao tko održavati, a pojavili su se i drugi brojni troškovi za obnovu.
“Nama je problem što mi ovo nemamo snage održavati. Ja svake godine od mještana tražim novac da se to uljudi. Oni su sami rekli da se to proda i da se riješim problema. Nama je pukla kapela u groblju Samovac i njih to ne zanima. Rješenje je da se od novaca od zemlje koja je prodana ulaže u druga crkvena dobra, u dvoranu, crkva nam prokišnjava. Ti novci idu u obnovu i ti novci nisu u mom đepu nego na računu župnog ureda”, kaže župnik.
Ogroman problem je, ističe, što je Morančanima sve manje ljudi.
“Ovdje ima stotinu kuća u kojoj su ljudi sami. Oni kad umru, te kuće će biti prazne. Ima 165 kuća gdje je dvoje staraca. Jedno kad umre, drugo ide u dom, kuća ostaje prazna. Od prošlog Božića do ovog Božića, 45 katoličkih kuća je manje u ovoj župi i taj trend će se nastavljati. Da se mi sada bakčemo oko zemlje, nešto pravimo, crkva to nije u mogućnosti. Ja imam u školi u Ljubačama petero katolika i u školi u Kiseljaku petero katolika. Deset župljana je umrlo u ovoj godini, krštenja nemamo i nemamo vjenčanja. I onda crkva nije vidjela perspektivu te zemlje. Ja bih volio da mi na mirnoj kavi pričamo i sve bi im ovako rekao kao što i s vama novinarima razgovaram. Ovo je crkveno zemljište i mještani tvrde da je ovo crkvi poklanjano. Nije. Ovo je kupljeno od begova za pare. Fratri s Kraljeve Sutjeske su kupili i imamo papire”, pojasnio je na kraju župnik Župe Morančani Ivo Paradžik.
Župljani koji su danas prosvjedovali istaknuli su da na ovome neće stati, da će tražiti pravdu za zemlju u Morančanima. Smatraju da im je ovim potezom, prodajom zemlje poručeno da napuštaju svoja ognjišta. Oni to ne žele. (Hrvatski glasnik)
Objekt crkve i lokacija čine jednu biološku, organsku i dinamičko sakralno odgojnu cjelinu. Prema međunarodnim konvencijama o zaštiti spomenika kulture zabranjena je partikularizacija lokaliteta na kojoj je objekt kulturno povjesnog značenja jer time degradira njegovu vizualnost i estetiku objekta. “Mjesto na kojem stojiš sveto je” (Stari Zavjet), a to je u slučaju sakralnog objekta i zatvoreni prostor (objekt) i prostor na kojem objekt egzistira kao zaštitno područje. U ekonomskom poimanju spomenika kulture, ovdje sakralne, vrijednost zemljišta nema cijenu, njezina cijena je kontekstualna sa svim povjesnim, dokumentarnim, sakralnim i prostornim vrijednostima objekta, svetišta kao integralne cjeline. Drugim riječima objekti sakralne kulture su neprocjenjivi kao svjedočanstvo povjesnog identiteta jednog naroda. Objekt crkve na prirodnoj livadskoj lokaciji visokog inteziteta eksponencije čini jedan od najvrijednijih krajolika na području Tuzle. On posjeduje neprocjenjivu i neponovljivu vrijednost u svojoj prostornoj integralnosti, a to je fokusna ili žižna funkcija koja putniku iščitava poruku o trajnom postojanju jedne kulture “Evo nas, tu smo.”Da institucije rade svoj posao profesionalno i stručno ovaj lokalitet bi bio posebno zaštićen pravnim instrumentima. U svakom slučaju nedopušten i bjasfemičan čin.