Mjesec je počeo da hrđa, što je zbunilo čak i naučnike.
Naime, hrđa na Mjesecu ne bi smjela da bude moguća jer tamo nema kisika, što je jedna od dvije stvari koje je uzrokuju. Druga je voda, prenosi B92.
No dokaza za to ima. Indijska lunarna sonda “Chandrayaan-1” kružila je oko Mjeseca 2008. godine i prikupila podatke koji su do danas doprinijeli mnogim otkrićima, uključujući i postojanje molekula vode na njegovoj površini. Sonda je bila opremljena i instrumentom koji je proizvela NASA sa ciljem analize mineralnog sastava Meseca.
NASA istraživači i naučnici sa havajskog Instituta za geofiziku i planetarnih nauka nedavno su analizirali još neke podatke i našli se u čudu kad su pronašli tragove hematita, oblika oksida željeza, odnosno rđe, navodi CNN. Na Mjesecu ima mnogo stijena bogatih željezom, ali hrđa stvara jedino kad je željezo izloženo kisiku i vodi.
Ne samo da na Mjesecu nema kisika nego je preplavljen vodonikom, koji tamo struji sa Sunca nošen solarnim vetrom. Hrđa nastaje kad kisik ukloni elektrone iz željeza, a vodik radi upravo suprotno, dodaje mu elektrone. Zato se na područjima bogatim vodikom rđa teško stvara.
“To je vrlo zbunjujuće”, rekao je Šuai Li sa Univerziteta Havaji, glavni autor studije objavljene u časopisu “Science Advances”.
Mjesec je užasno okruženje za stvaranje hematita, dodao je.
Nakon višemjesečnih istraživanja, Li i saradnici misle da su riješili zagonetku. Krivac za hrđu na Mhesecu je – Zemlja.
Prvi veći trag im je bila činjenica da je većina hrđe koncentrisana na strani Mheseca okrenutoj prema Zemlji, što je ukazivalo na to da je pojava na neki način povezana s našom planetom.
Zemlju okružuje magnetno polje, a solarni vjetar ga rasteže i stvara dug magnetni rep u smjeru vjetra. Mjesec ulazi u taj rep tri dana prije nego što je pun i treba mu šest dana da izađe na drugu stranu.
Li smatra da kisik sa Zemlje tim magnetnim repom stiže do Mjeseca i tamo u dodiru s vodenim molekulima stvara hrđu.
Magnetni rep istovremeno, za vrijeme punog Mjeseca, blokira sav solarni vjetar, što znači da je Mjesec privremeno zaštićen od udara vodika sa Sunca. Time je također otvoren vremenski prozor za stvaranje hrđe.
No ta teorija ima nekoliko “rupa”. Na primjer, manji dio hrđe pronađen je i na tamnoj strani Mheseca, gdhe kisik sa Zemlje teško može da dopre, a ostala je nejasna i interakcija molekula vode i stijena na Mjesecu.