Srbijanska glumica Milena Radulović bila je gošća emisije “Veče sa Ivanom Ivanovićem” u kojoj je prvenstveno pričala o svom novom filmu, ali se dotakla teme silovanja koje je preživjela te je ispričala kako se uz pomoć psihoterapije odlučila na javno priznanje.
Radulović je početkom ove godine podnijela tužbu protiv svog učitelja glume Miroslava Mike Aleksića za silovanje, kada je za srbijanski list Blic ispričala je da je Aleksić silovao dok je bila maloljetna i da se to dogodilo više puta.
Iako je povod za njeno gostovanje u sinoćnjoj emisiji kod Ivana Ivanovića bila glavna uloga u filmu “Kola Superdeep” tokom razgovora su se dotakli i seksualnog zlostavljanja koje je preživjela.
Povezani članci
Nijema kasaba (1): Konzerva crva
Nijema kasaba (2): Kultura silovanja
Nijema kasaba (2): Akademska cast na tuzlanski nacin
Glumica je istakla da nije očekivala da će njeno javno istupanje i iskaz o onome što je preživjela potaknuti lavinu reakcija i istupanje drugih koji su preživjeli slično.
“Ja nisam mogla ni da zamislim kada sam odlučila da moja prijava ne bude anonimna da će se dogoditi bilo šta slično ovom razvoju događaja, revoluciji, lavini – što govori samo o tome koliko je seksualno nasilje prisutno u našem društvu”, kazala je Radulović.
Voditelj emisije je istakao kako smatra da je za njeno priznanje bila potrebna nevjerovatna količina hrabrosti na šta je glumica kazala da razlog zašto je jako teško govoriti o ovoj temi je činjenica da “seksualni napad nije nešto na šta vas roditelji upozore” te da je zaista teško da se ljudi suoče s tim na bilo koji način i o tome razgovaraju.
Radulović je istakla koliko je važno da društvo spozna da zlostavljanje najčešće dolazi od vrlo bliskih osoba: “mnogo je strašnije da se suočimo sa time da to čine bliske osobe, nego da mislimo da će iskočiti neki manijak”.
Trenutno je devet djevojaka zvanično pokrenulo tužbu protiv Aleksića, a postoji još nekoliko njih koje će biti svjedoci u sudskom procesu.
Glumica je istakla da je uz pomoć psihoterapije došla do hrabrosti da sve javno objavi: “Došla sam na nivo da to moram da uradim i kažem punim imenom i prezimenom”. Također, istakla je da je važno za sve žrtve koje nisu progovorile i potencijalne sljedeće žrtve da krenemo da pričamo šta zlostavljanje podrazumijeva.
Na pitanje zašto nije razgovarala ni sa svojim roditeljima kazala je da je to jako teško definisati u jednoj rečenici: “Ja sam tada mislila da sam jedina osoba kojoj se to dešava (..), nije me niko na to upozorio, mislila sam da je to moja ‘sudbina kleta’, neki pakao”.
“Ako ne kažeš u trenutku dok se dešava, razmišljaš kako tebe niko odatle neće izvući, kako će moji roditelji sada da žive”, kazala je Milena, “mislila sam da ću zauvijek unesrećiti mamu i tatu, da oni to nikad to neće preboljeti”.
Također, naglasila je važnost psihoterapije u cijelom procesu te koliko joj je pomogla u odluci za priznanjem, istaknuvši da prosječna žrtva zlostavljanja šuti oko 15 godina. (Kb)