Zvučni šumovi stakla na Jelovicinim prozorskim okvirima prije neki dan uznemirili su stanovnike okolnih zgrada u naselju Slatina. Već odavno poznate zloglasne vibracije motornih pila kojima bi pozavidjele i one sa Glamočke Staretine i Ravne Romanije, označile su početak jednog od najvećih zločina nad gradskim zelenilom.
Na već olistalo drveće poletjele su strijele zla koje se može samo stvoriti u glavama patološke moći nad ovim ojađenim municipijem, koji poslije ovoga zločina može doživjeti još samo jedan monstruozniji od ovoga, a to je Antičko-Rimsko Neronski spektakl.
Posmatrajući ovu krvoločnu seansu ljudske mentalne deformacije u presječenim repliciranim vaskulusima trahejama i traheidima, kojima teku sokovi života, sjetih se svoga prvog stegovnog raporta iz mladih inženjerskih dana kada nisam zaštitio skupinu bukovih stabala na padinama Fojničkog Prokosa, starim auto gumama da ne dođe do oštećenja u vrijeme listanja.
Odsječene olistale grane sa baršunastim klorofilnim posljednjim odsjajem, kao da posljednji put pozdravljaju biotop kojima su pozdravile i pokušale prenijeti ontološko svjetlo milosrđa prema nama ljudima, koji se svakodnevno guraju ko će prije zauzeti mjesto u apotanazičnoj povorci koju nam insceniraju besćutni vremenski gospodari naših života.
Prepuna petotonska karoserija kamioneta odlazi odvozeći na posljednji put hiljade kvadrata površine mladog listka. Ali ne to nije stvarni rastanak, onaj realni doći će kasnije sporadično, periodično u različitim formama rekvijemskih mantri za našim susjedima i našim najbližima koji će biti žrtve udišućih aerosola, kao nosačima neizlječivih bolesti, koji će umjesto na lišću drveta završiti zloćudno metastatski u nenadoknadivom humanom korpusu.
Potrajnost ove zločinačke prakse nad drvećem i zelenim pvršinama je toliko vremenski duga da u normalno struktuiranim ljudima duhovna energija gubi svoju snagu u antropogenoj infrastrukturnoj, duhovnoj i kulturološkoj pustinji koja se zove Grad Tuzla.
Grade Tuzla, nisam ljut na Te što si mi poslao odbijenicu na 50 KM da kupim lijek mojoj nedavno preminuloj družici, ali sam žalostan do besvijesti kao zavičajac zaljubljenik ovoga svetog tla i pradjedovskog grunta na ranjavanje prirode, a ona je dio mene, svih nas, pozivajući sve osobe i institucije, političke stranke, akademske ljude, budžetske institucije, da se prema svakom objektu zelenog fundusa odnosimo naučno programski, selektivno iz ljubavi prema zdravlju naše djece, najbližih, jer priroda ne prašta ako joj spriječite:
- Pročišćavanje vazduha od lebdećih čestica i polutanata sagorjevanja sumpora, fosfora, olovnih čestica, karbogen oksida.
- Infiltraciju, evaporaciju, intercepciju i transpiraciju, asimilaciju i fotosintezu.
- Njihovu primarnu ulogu u regulusanju mikroklimatskih (tuzlanskih) faktora, baktericidnu funkciju i značajni udio u zaštiti od štetnih zračenja. (Piše: Mijo FRANKOVIĆ)
Moj Mijo nemas kome govoriti dok je imamovica Tuzla ce biti unistavas,seljaku hamam smeta zelenilo a iz sume dosao
i opet leminzi za njega glasaju
G. Franković, Vi ste jedan od rijetkih koji ukazuje na problem uništavanja zelenila u gradu. I svaka Vam čast zbog toga. Ali, ponekad se pitam kome Vi to pišete, da li onaj ko treba i ko prima novac da bi se bavio uređenjem, održavanjem i izgradnjom grada čita ono što mu pametniji od njega pišu? Dolazi li do njega ono što misle građani kada je riječ o zelenilu? Ima li stručnog čovjeka u upravi grada, ima li neko da mu prenese pametne prijedloge poput Vaših? Čini se kao jalov posao, ali ipak, Vama zaista odajem poštovanje zbog upornosti da ono za što ste stručni javno kažete, ne libeći se da katkak i da javno prozovete odgovorne!