Ovih dana novoizgrađeni stambeni soliterni objekt dobio je svoju konačnu formu u kojoj visinski gabariti objekta ruše sve razumne kriterije u humanom pristupu biotopu u kome živi vrsta „homo sapiens“. Smješten u samoj zaštitnoj zoni Dječijeg obdaništa na Slatini, nasilno uguran u prostor gdje se nekada odgovorni domaćini ne bi usudili ni kokošinjac napraviti. Prostor koji je prirodni dio veće cjeline zelene površine koja je imala ulogu apsorpcije i pufer funkcije u demisiji otrovnoh polutanata u jednoj saobraćajnim protokom najopterećenijoj ulici u Tuzli. Vinovnici ovoga zločina u prostoru sasvim sigurno nisu imali ni na kraj pameti ekološko humanističku dimenziju naučne discipline koja se naziva „urbanizam“, dok stotinjak certificiranih službenika ovoga akademskog pravca nisu ni pisnuli ili nisu smjeli da ne bi ostali bez namještenja i zahire iz budžetskih jasala.
Nisam urbanista kao oni čiji kukavičluk uništava svakodnevno uslove zdravog življenja, osim odslušanih dvadeset sati akademskih predavanja iz „Urbanog šumarstva“, ali se ovim očitujem kao prirodnjak i zavičajac svakog djelića Bosne još uvijek zelene oaze u srcu Evrope, koja nosi ogromnu komparativnu prednost u prezentaciji Evropskog prirodnog naslijeđa, a time u bliskoj budućnosti i velike mogućnosti ekonomske valorizacije misleći i na ovakve zelene urbane enklave i poluenklave koje nose naslijeđe bosanske bašče, predvrtova i ladanjskih odmorišta.
O estetskom refleksu normalnog socijalnog ambijenta o ovoj negativnosti može se isto tako mnogo govoriti, ali u drugom kontekstu. Ovdje međutim s obzirom na aktuelnu situaciju moramo ponovo i ponovo govoriti o zaštitnoj ulozi lisne površine i uopće zelenih površina u jedino mogućem načinu borbe protiv lebdećih čestica nevidljive prašine koja je nosač ili farmakološki rečeno punilo za nepoznate sojeve virusa i bakterija. Sivkasto koloritni soliter kondorskim visinskim gabaritima razorio je tu neobnovljivu ulogu ovoga dijela zelene površine, ali njegov grijeh protiv ljudskog zdravlja je u znatnoj mjeri enemogućavanje prirodne ventilacije ambijentalno pastoralne i mirne Slatine. Zapravo, ovdje je riječ o jednoj najintezivnijoj i najefektivnijoj tzv. „ruži vjetrova“ koju iniciraju dolinski reljefi Mosničkog, Tušanjskog potoka, koji su konektovani za dolinu Jale kao glavnog hidrokopnenog ventilatora.
Dakle po svojoj pozicionoj ulozi soliter na Slatini je u suštini „brana“ protoku vazduha. U svijetu postoji nebrojeno mnogo vodenih brana, ali brane koje spriječavaju kretanje vazduha su jedino evidentne u rudarskim metanskim jamama u vidu pregrada, da bi se usmjerilo kretanje čistog vazduha. Budući da je ovaj ogavni, antihumanistički i patološki čin pozicioniranja graditeljskih volumena prošao bez problema, lako je moguće i izgradnja objekta „Brana Slatina No 2“. Svakako je prije moguće nego nemoguće, jer neznanje caruje i vlada na ovim opskurnim i sve tjesnijim anaerobnim prostorima.
Materijalizacija ili opredmećenje graditeljske konfuzije u vidu ovoga solitera strašila, pored ovdje površno opisanih ili analiziranih značenja, nosi sa sobom i čitav niz tzv. ulančanih degradacija, kao što su vizurne linije „turističke“ Tuzle. Teško je prihvatiti činjenicu da je zauvijek uništena najkvalitetnija i najatraktivnija vizurna linija vidikovac Kicelj, Slatina i dalje dolinom Jale gubeći se u industrijskom sivilu Tuzle.
Ešaloni ekologa, zaštinika naslijeđa, prirodnjaka i njihovih akademskih katedri i ne pokušavaju dići svoj glas ili su možda i oni dio beznađa i besperspektivizma haotično kolektivnog mentalnog kaosa kome ni naravoučenije o političkoj ili realno patološkoj virus Coroni, ne može promjeniti percepciju ambijenta samoga sebe svojih najbližih i potomstva koje će doći. Ako je socijalna distancija jedini lijek za ovu Coronu, a možda i neke buduće, onda je ovo invazivno prostorno urbanističko naguravanje politički zločin nesagledivih posljedica ili dilema: je li moguća socijalna distancija u ovakvom monstruiziranom okruženju koji neće radi svojih hedonističkih božanstava i animalne halapljivosti da u naš zajednički biotop interpolira sveto načelo Urbanizma u službi svih nas: Ekološki postulati su temeljni reperi i orjentiri za sve vrste urbanističkih „salto mortale“, pa i onih političkih određene vremenskim graničnicima. (Piše: Mijo FRANKOVIĆ)
Gospodine Mijo FRANKOVIĆ,
Divim se vašoj upornosti da probudite reakciju još ono malo preostalih intelektualaca ( ako uopšte postoje ) u ovom nekadašnjem gradu. Vaše kolumne i vapaji da se sačuva zrno tuzlanske urbane kulture, na žalost nemaju uspjeha.
Ova selendra od bivšeg GRADA Tuzla je definitivno uništena.
Poslednji čavao u urbanu vizuru nekadašnjeg grada Tuzla će biti projekt KRISTALICO ili kako se već rogobatno naziva ideja VELIKOG KIM IL SUNGA na prostoru Livnice.
Želim vam svako dobro u zasluženoj mirovini koju ste pošteno zaradili u borbi za posao koji ste radili i grad koji i dalje volite.
Bravo druze na komentaru ali pogledaj ko upravlja gradom i sve Ce biti svakom jasno.dobro je da mu niko nije rekao da su sojenice bile na spratove
J.I., kada će ti biti dosta! Ne može da se diše u TZ!
Ko god bude novi gradonacelnik Tuzle(nekad je to bio grad) nek poslusa ovog pametnog covjeka i poravna sve nebodere ovog mjesta ,sve zgrade preko 3 sprata,a ljude nek rasporedi na prigradSka i seoska naselja ,dadne im komad zemlje i slobodu da se nadisu punim plucima ,konacno ,ZRAKA,osevapit ce se.
Poštovani g. Franković
…. ne mogu a da se ne složim sa ovim vašim tekstom iz prostog razloga jer sve što je u njemu napisano je istina. Struka šuti iz ovog ili onog razloga. Ali ne bi o tome. Po meni veći je problem što šute stanovnici grada jer njihova (naša) „koža“ je u pitanju. Sa izgradnjom Mellain centra narušena je „ruža vjetrova“ a izgradnjom Crystalic-a biće prekinuta tako da najavljena izgradnja dvije kule od po 30 spratova na potezu između nekadašnje Livnice i autobuske stanice neće imati neki uticaja na kvalitetu zraka u gradu. Čisti zrak će postati nešto što Tuzla više nikada neće moči imati ma šta god se pokušavalo jer će biti presječena mogučnost prirodnog provjetravanja tuzlanske kotline a bez toga nema čistog zraka. Izgradnja objekata nagovještene spratnosti samo će izroditi novi problem za stanovnike ovoga grada koji će pored „uživanja“ u smogu dobiti i „privilegiju“ da većinu svog vremena provode u sjeni pošto će nam sunce zaklanjati obrisi novih objekata i oblaci koji će se gomilati između njih. Sve je to već prikazano na jednoj od 3D animacija za Crysatalic-o.
S. M.