U ruševinama bivše fabrike „Krajinametal“ nedaleko od samog centra Bihaća, svakodnevno spava više od 100 migranata za koje nema mjesta u prihvatnim centrima. U ovim zimskim danima, oni su primorani živjeti ovdje, jer drugog izbora nemaju.
Osman Han, 26-godišnjak iz Pakistana, prethodne dvije godine boravi u Bihaću a privremeni dom mu je nekadašnja fabrika Krajinametal, u čijim zidinama boravi sa još dva sunarodnjaka. Jako bolesni i promrzli, čekaju oporavak kako bi se opet, po ko zna koji put uputili na gejm. Koliko su puta sa granice vraćeni, kažu da su i sami prestali brojati.
Osman Han
Prvo sam bio ovdje, pa u Lipi, nakon što se Lipa zapalila došao sam nazad ovdje . Samo u ovoj godini sam sa gejma vraćen 4 puta. Policija nas uhvati i vrati nazad, nekad nas samo vrate a nekad prvo istuku pa tek onda vrate.
Obilazeći ruševine, Osman Han nas vodi do svog poznanika, afganistanca Mehrama Fahrija koji nam pokazuje svoju dijagnozu. U Bihaću je od 2018 godine, pobjegao je od talibana i nezaposlenosti, a kako kaže, život ovdje u nikakvim uslovima je bolji od onog u Afganistanu koji je pun straha i neizvjesnosti.
MEHRAM FAHRI, Afganistan
Dosta moje porodice je u Hamburgu, u Njemačkoj. Nadam se da ću stići tamo jednom kako bi mogao i dovesti svog oca koji je srčani bolesnik, zato ne odustajem i svakih nekoliko dana idem na gejm.
Pomoć poput odjeće, obuće, hrane ali i zdravstvene zaštite, na terenu im pruža bihaćka organizacija SOS.
ZLATAN KOVAČEVIĆ, direktor humanitarne organizacije SOS Bihać
Katastrofalno, po stoti put – pare su došle, gdje su? Ja ne vidim kampove, vidim ljude napuštene ispod nekih najlona u nekakvim šumama i građevinama
Iz MUP-a Unsko-sanskog kantona kažu kako je sigurnosna situacija trenutno zadovoljavajuća ali konstantno na granici incidenta.
ALE ŠILJDEDIĆ, portparol Uprave policije USK
Činjenica je da u ovom trenutku u bilo kojem od ovih prihvatnih kampova nemamo mjesta, nismo ni u poziciji da ova lica pomjeramo sa mjesta na kojima se trenutno nalaze.
U Unsko-sanskom kantonu na otvorenom trenutno boravi oko 1000 migranata. Nazad ne žele, naprijed ne mogu – a dok se nadaju obećanoj Evropi, njihov krov nad glavom i dalje ostaju šume i napušteni objekti sve od Bihaća do Velike Kladuše. (BHRT)