Ljekari u Srbiji rukovode se protokolom za liječenje koji je nedavno dobio svoju jedanaestu verziju. Medicinski stručnjaci iz Niša za Anadolu Agency (AA) govore o novim lijekovima, rizicima samoliječenja i nadi u buduća naučna istraživanja.
Pandemiju koronavirusa Svjetska zdravstvena organizacija proglasila je 11. marta 2020. godine.
U februaru ili martu prošle godine nismo imali ni ideju kako ćemo je liječiti. Skupljale su se kockice, mozaik se polako sklapao i sada imamo neku ideju kako da liječimo ovu bolest, mada i dalje tapkamo po mraku i rekao bih da smo u tunelu“, govori klinički farmakolog i profesor Medicinskog fakulteta u Nišu Srđan Pešić.
Za COVID-19 „čarobni lijek“, kaže, ne postoji jer bolest napada više organa i prati je mnogo simptoma, pa se na nju mora djelovati lijekovima sa različitim mehanizmima. Dodaje da Srbija zato, poput ostalih država u svijetu, stalno traži što bolji model liječenja i redovno ga prilagođava novim naučnim saznanjima.
Srpski protokol za liječenje COVID pacijenata, verzija 11, je vrlo moderan protokol u skladu sa svjetskim trendovima. Rekao bih da to jeste iskorak naprijed. U njemu se nalaze skoro svi lijekovi koji se mogu naći u bogatim evropskim i državama u svijetu kao što su Sjedinjene Američke Države ili Australija. Napredak u posljednjoj verziji je takav da smo jedan antivirusni lijek favipiravir, koji se do sada davao samo u bolničkim uslovima, približili pacijentu i on će se od sada davati već na prvom koraku u COVID ambulantama, što je važno jer djeluje u prvih pet dana”, priča doktor Pešić.
Značajnim pomakom smatra i uvođenje takozvanog “Trampovog lijeka”, namijenjenog onima koji su, zbog hroničnih i drugih oboljenja, u riziku da dobiju težu sliku bolesti.
AA
To su neutrališuća monoklonalna antitijela sa jako teškim imenom – bamlanivimab. To su već gotova antitijela koja neutrališu virus u toku njegovog ulaska u organizam ili neposredno poslije njegovog ulaska. I ona se takođe daju u prvih nekoliko dana, dakle jako rano. Kao što naš protokol predviđa, davaće se u trijažnim ili kliničkim centrima ili COVID bolnicama, gdje će specijalisti infektolozi odlučivati kome će se dati”, kaže doktor Pešić.
Ovaj lijek se daje u jednoj dozi kroz infuziju. Kako je predsjednik Srbije Alijeksandar Vučić rekao sredinom marta, kada je stigla prva isporuka od 1.800 doza, jedna košta 600 dolara. Potom je nabavljeno još 4.000 doza, a nove isporuke očekuju se u aprilu i maju.
Mislim da imamo sve moderne lijekove. Da li ima dovoljno ovih lijekova? “Trampov lijek” je jako skup, nadam se da će naš Republički fond za zdravstveno osiguranje uskoro obezbijediti dovoljne količine za sve pacijente kojima će biti potreban”, očekuje doktor Pešić.
Osim toga, očekuje i da će pacijentima u Srbiji uskoro biti dostupan i stari antiparazitni, ujedno i jeftin, lijek – ivermectin.
On je u velikom broju kliničkih studija i ispitivanja pokazao pozitivno dejstvo, kako u preventivi, tako u liječenju različitih faza bolesti, naročito u ranoj fazi. Neke države u SAD su ga uvrstile u svoje protokole, ali i evropske zemlje poput Slovačke, Češke, Poljske, Severne Makedonije i Mađarske. Kod nas on nije u fokusu i smatram da na njega treba obratiti više pažnje, pratiti kliničke studije i vidjeti da li zaista može biti koristan za pacijente”, govori ovaj farmakolog.
Protokolom su obuhvaćeni i antivirusni lijek remdesivir i imunomodulatorni lijek tocilizumab, sa zadatkom da zakoči preteranu odbrambenu reakciju pacijenta. Ovih lijekova u apotekama nema jer se oba daju isključivo u bolničkim uslovima, i to najtežim pacijentima u kasnoj fazi bolesti.
Koliko su oni uspješni? Pa, ako mene pitate, dovoljno je da se spasi jedan od deset života, pa je to veliki uspjeh”, kaže dr. Pešić.
Bez ljekarske preporuke ne savjetuje se ni korištenje antibiotika.
Ta samomedikacija je raširena na našim prostorima. Naši građani, čim sada u pandemiji počnu da kašljucaju ili imaju temperaturu, pomisle da imaju COVID i počnu sami da se liječe. Prvo za čim posegnu, to su antibiotici. I evo još jedne novine u 11. verziji srpskog protokola za liječenje COVID-a. Nemojte uzimati antibiotike na svoju ruku. Oni se u blagim fazama COVID-a, pa čak i u srednje teškoj fazi, ne preporučuju jer mogu da dovedu do potpuno suprotne situacije razvoja rezistencije uobičajenih mikroorganizama bakterija, pa da onda čak i otežaju kliničku sliku”, upozorava dr. Pešić.
Na pitanje, šta savjetuje, odgovorio je:
AA
Ono što naši građani već i sami znaju – to su suplementi, visoke doze vitamina D, visoke doze vitamina C, cink, selen, probiotici u povećanim dozama, kvercetin, eventualno melatonin i vitamini B grupe”.
Savjetuje i vakcinisanje bilo kojom od četiri dostupne vrste vakcine u Srbiji, jer one sprečavaju da virus uđe u organizam ili ga neutrališu prije nego što počne da mu nanosi štetu.
Do vakcina se nije došlo tako brzo. Sve vakcine koje imamo na tržištu su se ranije već za druge svrhe ispitivale, samo je metodologija iskorištena. Slobodno se vakcinišite, vakcine su pouzdane i sigurne. Dato je preko 400 miliona vakcina, skoro da nije bilo ozbiljnih neželjenih efekata”, kazao je dr. Pešić.
Protokol za liječenje COVID pacijenata, u čijoj izradi učestvuje više od dvadeset medicinskih stručnjaka iz Srbije, bolest razvrstava na pet formi, što pojašnjava koordinator glavne Intenzivne nege Univerzitetskog kliničkog centra u Nišu doktor Goran Milošević.
Najlakše rečeno, postoje lakši, srednje laki, srednje teški, teški i jako teški pacijenti. Nas ovdje u intenzivnoj njezi tiču se upravo ti najteži oblici bolesti, pacijenti trećeg, četvrtog i petog oblika. Prvi i drugi oblik liječi se ambulantno u opštim bolnicama, a sva pogoršanja tih pacijenata propraćena su poslije od strane nas ovde, kao regionalnog centra juga Srbije“, govori dr. Milošević.
Najteži COVID pacijenti su pod dvadesetčetvorosatnim nadzorom i stalnim praćenjem životnih funkcija. Zbog specifičnosti bolesti, intenzivna njega ovih pacijenata jedna je od najzahtjevnijih.
Tu postoji grupa lijekova koji su malo specifičniji možda za liječenje samih COVID pacijenata, kao što su antivirotici, kao što je plazma rekovalescenata, imunoglobulini, i tako dalje. A ostali lijekovi, spram stanja pacijenata, mogu biti uobičajeni i za mnoga druga oboljenja s kojima se susrećemo i van COVID-a. U suštini, treba jedno zaista veliko i široko znanje, jer ovo je intenzivna njega koja je najzahtjevnija od svih do sada o kojima znamo“, pričao je dr. Milošević.
Naglašava da za svaki lijek postoji tačno određeno vrijeme kada se može primjeniti, a nejvažnijim smatra odgovarajuću kiseoničnu potporu.
Neke lijekove, plazme i antivirotike, jako je značajno dati u prvih nedjelju dana, neke do dvije nedelje, a nažalost, kod nas ovdje na intenzivnu negu dolaze pacijenti koji su u poodmaklom stadijumu bolesti. Danas svi ponešto znaju o tom COVID-u. Čuli su da se liječite te ovim, te onim. Meni se često čini da samo gube vreme i da prolongiraju taj period kad zaista mogu da u pravo vreme prime tu neku malo specifičniju terapiju, uz, naravno, neophodnu, kiseoničnu terapiju“, govorio je dr. Milošević.
Svih lijekova, kaže, ima dovoljno, a kada je reč o njihovoj primjeni, neprijatnosti nastaju kada rodbina pacijenata insistira na nekom određenom.
“Kada sam došla kući, pila sam antibiotike, pila sam i dalje vitamine i, naravno, morala sam dosta da ležim. Dugo mi je trebalo da se oporavim, čak mesec dana da vratim koliko-toliko snage da mogu da se vratim normalnom životu”, govorila je Jelena.
Aspirin koristi i dalje. Zadovoljna je što se oporavila dovoljno da se, iako ne punim tempom, ipak vrati svom poslu.