Odlazak ljekara van Bosne i Hercegovine, a tako je vjerovatno i u susjednim nam zemljama, itekako ostavlja gorčinu u ustima. I to ne samo zato što odlaze, nego i zato što iza sebe ostavljaju lošije od sebe, koji samo uzimaju fursata i finansijski se iživljavaju nad slabo imućnim građanima.
Naime u većim zdravstvanim ustanovama, što bi naš narod rekao “državnim”, situacija je ionako teška, a ljekarski pregled za većinu besplatan, pa je tu teško govoriti o finansijskim zavrzlamama. Onih drugih, sigurno ne manjka. Poput onih da čekate satima u čekaonici dok ne “Prođu” prije vas rođaci, prijatelji, poznanici… Tako vam se može dogoditi da dobro poranite, a u ambulantu uđete i pred sam kraj radnog vremena. Kažu pacijenti, do jedan će čekaonice biti prazne, a to je taj kraj radnog vremena.
Drugi par opanaka je privatna praksa. Tamo vam vrijeme nije neprijatelj, ali se zato naoružajte novcima. Jer jedan odlazak ljekaru može vas koštati stotine KM.
Naime, ovdje su zaposleni oni koji rade i u državnim ustanovama prije podne, pa nastave rad “privatno”. Drugi rade samo privatno, ali to naplate kao da su Bogom dani.
Da ne bude zabune, ima i onih poštenih, koji svoj hljeb zarađuju pošteno, radeći na jednom radnom mjestu. Što bi rekli na jednoj stolici i za to uredno dobijaju plaću. To su oni kojih najmanje ima, ali na sreću još uvijek ih ima. To su oni koji žele u mirovinu otići čistog obraza i spavati mirnim snom.
Ne onim kojim spavaju prvi i drugi, a bogami ne ni kao pacijenti koji znaju da sutra moraju izdvojiti popriličnu sumu za zdravlje, a pogotovo penzioneri čija četvrtina penzije ode za samo jednu posjetu onim Bogom danim, koji u krevet, nažalost, liježu i spavaju mirnim snom i ne razmišljajući kako neki od sugrađana kojeg su danas pregledali neće moći izdržati do narednih primanja, bilo plaće ili penzije.
Ovi Bogom dani imaju i svoje “slengovsko” objašnjenje. To su oni kojima se pruži zgodna prilika ili “Ono što uhvate”. A bogami uhvate polijepo! A.K.