(Piše: Mijo FRANKOVIĆ)
U povodu teksta o protestu mještana župe Morančani, a u vezi sa prodajom crkvenog zemljišta, lijep i stručan komentar napisao je naš kolumnist i stručnjak za kuturno-povijesno naslijeđe, Mijo Franković.
Njegov komentar objavljujemo kao izdvojeno i mišljenje koje može potaknuti novu, argumentiranu i kvalitetnu raspravu.
Evo šta g. Franković misli o ovoj temi:
“Objekt crkve i lokacija čine jednu biološku, organsku i dinamičko sakralno odgojnu cjelinu. Prema međunarodnim konvencijama o zaštiti spomenika kulture zabranjena je partikularizacija lokaliteta na kojoj je objekt kulturno povjesnog značenja jer time degradira njegovu vizualnost i estetiku objekta. “Mjesto na kojem stojiš sveto je” (Stari Zavjet), a to je u slučaju sakralnog objekta i zatvoreni prostor (objekt) i prostor na kojem objekt egzistira kao zaštitno područje.
U ekonomskom poimanju spomenika kulture, ovdje sakralne, vrijednost zemljišta nema cijenu, njezina cijena je kontekstualna sa svim povjesnim, dokumentarnim, sakralnim i prostornim vrijednostima objekta, svetišta kao integralne cjeline. Drugim riječima objekti sakralne kulture su neprocjenjivi kao svjedočanstvo povjesnog identiteta jednog naroda. Objekt crkve na prirodnoj livadskoj lokaciji visokog inteziteta eksponencije čini jedan od najvrijednijih krajolika na području Tuzle. On posjeduje neprocjenjivu i neponovljivu vrijednost u svojoj prostornoj integralnosti, a to je fokusna ili žižna funkcija koja putniku iščitava poruku o trajnom postojanju jedne kulture “Evo nas, tu smo.”
Da institucije rade svoj posao profesionalno i stručno ovaj lokalitet bi bio posebno zaštićen pravnim instrumentima. U svakom slučaju nedopušten i bjasfemičan čin.” (Mijo Franković, Tuzla)