(Piše. Derviš ČIČKO, kolumnista)
Politička Tuzla je postizborno, sopstvenom voljom, konačno pretvorena u razvojno regresivno samoizolirani i potpuno deidelogizirani feud svemoćnog lokalnog činovničkog birokratiziranog lobija. Koji već višegodišnjom kontinuiranom samouvjerenošću bira sam sebi i kadrovira zakonodavnu i izvršnu vlast o tuđem trošku. Baš savremeno ostap-benderovski, “naše ideje, a vaše gorivo”, tj. novac.
Medijsko izborno propagandističko produciranje paranoičnog “straha od promjena”, postizborno je pretvoreno u ekonomsko-razvojni regresivni izolacionizam truhle samodovoljnosti bez stvarne budućnosti, ispraznim sofističkim agitpropovskim smećem “nastavljamo odgovorno”. Dakle, konsekventno ekonomsko-razvojno suicidalno “umiranje u ljepoti”, bez riječi.
(Izbori 2024 u Tuzli – Foto: Ilustracija, arhiva)
Osvojiti politički većinsku vlast po svaku cijenu, pa i onu sasvim neskrivenim masivnim organiziranim izbornim prevarama, postalo je jedini i konačni cilj do nekog slijedećeg izbornog “praznika demokracije”.
Sve drugo, pa i stvarni praktični životni boljitak, pravda i pravednost, konvertirani su u trećerazredne kolateralne kulise i jednokratne politikantske maske lokalnih provincijaliziranih vlastodržačkih buljuka apsolutno korumpiranih srebroljubaca – ‘dvorskih luda’.
Tehnologija sigurnih izbornih “pobjeda” je toliko puta neinventivno i bez inoviranja ponavljana, doduše jedino uz njeno prevarantsko radikaliziranje, da je postala otrcano dosadnom, pretpostavljivom i prepoznatljivom u svakom svom bizarnom detalju, kao i svako trivijalno pijačarsko “bunarenje”. A, i posljedice su uvijek iste i jasne: fasovao je nečiji džep, novčanik, ženska tašnica ili jedna cijela generacijska sudbina mladog novopečalbarskog svijeta fatalno ukradene budućnosti.
Poslije bitke, pa i one izborne, jeste mjesto “oružju u trnju”, ali aktuelne posljedice izborne političke pobjede u našem gradu, s obzirom na njegovo oficijelno i stvarno “zdravlje javnog morala”, populacijsko, realpolitičko, ekonomsko, životno-standardno i komunalno, ostaje na svedruštvenoj stranputici, tamo gdje je i bilo.
Svakako da sva potencijalna propulzivnost i “boljitka i gubitka” ostaju u rukama novoizabranih lokalnih politika i političara, ali kontinuitet izbornih pobjeda potpuno istih ljudi i stranaka ili njihovih kadrovski negativno-mutiranih klonića, teško da su garancija bilo kakvih nužnih promjene nabolje. Naprotiv.
U stvari, na tuzlanskim uzborima suvereno pobjeđuju, uglavnom, lezihljebovićke dobrano prekobrojne kohorte od cca 2500 tuzlanskih činovnika, rasprostrtih uzduž i poprijeko Gradske uprave, Javnih preduzeća i ustanova, ojačani svojim užim i širim porodicama i prijateljima, te silne plaćeničke nevladine udruge tradicijski naslonjene na budžet, uz sportske klubove, hrpe boračkih udruženja i lobistički “povezananih lica”. Sve goli lokalpatrioti.
Tu silnu lažnu lokalpatriotsku privatno-interesnu bulumentu “u rovovima odbrane Tuzle” od nje same, već koju dekadu izdašno, uporno i bespogovorno finansiraju svi oni tihi većinski izborni apstinenti, njih najmanje 70 hiljada, koji su sretni i zadovoljni. I imaju na to pravo, naravno.
Na drugoj strani, svi oni koji su “pobjednički poraženi” ili se ne miješaju u svoj praktični život, masovno odlaze bez povratka. I oni imaju svoje diskrecijsko, a i biološko, pravo na egzodus.
Gnusno izvarana i opljačkana tuzlanska sirotinja, a i svi drugi, koji nisu politikantski dobitnici ili im se jednostavno gadi organska pokvarenost i zloća ostrvljenih paramafijaški organiziranih i umreženih vlastodržaca, ubrzano u tihoj-tišini pune groblja i mezarja.
I oni, takođe, imaju to svoje jedino preostalo lično i neotuđivo pravo.
U međuvremenu, kilometri tuzlanskog “izbornog-asfalta” etc. ostaju zaludu položeni, a bez smisla se čini i friška tuzlanska polit-balega, ispod koje uvijek izmile, uprkos elementarnom smradu, identične samozadovoljno nasmiješene i začešljane face. Godi im, očito.
Tako valjda treba. (Piše: Derviš ČIČKO, kolumnista)
——————————————————————–
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Izabran kandidat bez ikakvog referencijalnog traga: projekti, programi, saradnik na istim, realizator invest. projekata i programa, recenzije, objavljeni stručni radovi, objavljene knjige, dopunsko obrazovanje, učešće na značajnim strukovnim skupovima, priznanja i diplome za rad u struci, itd. Sve nabrojane okvirne reference su za Gradonačelnika “nula”. Derviš Č. ima zavidnu listu referenci i izborni program savremenog Evro menadžerskog profila. Izuzetno uspješan biznismen realnog sektora društvene nadgradnje i pedeset puta manje glasova od izabranog kandidata. Katastrofalna manifestacija društvene slobode i svijesti, povratak mračnog vilajeta, i tako je to kad mahale fenjere zapale.
FAN, bravo.
Ovdje se treba reci da se radi o kompletno poremecenom organizmu,cije zdravlje je naruseno decenijama, a mozda i stoljecima prije. I kao i svako tijelo, protok energije je najbitniji, ako to prestane, onda i to tijelo dozivi kolaps i smrt.Na primjeru naseg rodnog mjesta mogu se vidjeti svi simptomi poremecenosti,npr,zraka,vode,nacina razmisljana,preovladava strah i sutnja ,izrazita sebicnost,)sam grad je prljav i bezvoljan,natekao, i zakocen.Terapija se mora provesti pod strucnim nadzorom,skupiti otrove,ukloniti ih nakon toga,a istovremeno opustiti pacijenta ,promjeniti mu nacin ishrane,smiriti umove domicilnog stanovnistva,a posebno odgovornih, i tek onda pristupiti obnovi.