U povodu godišnjice masakra na Kapiji i najtužnijeg dana u istoriji Tuzle, svoj stav iznio je Edo Zukić, čiju objavu s Facebooka prenosimo uz njegovu dozvolu i uz neznatne redakcijske intervencije.
Lično sam preuzeo sve poginule u bolnici (Gradina – op.tl) na Patologiji i uradili smo vanjski opis i pripremili poginule sa sahranu. Nisam otišao kući 21 dan, sa kolegom Edinom Đulovićem, a 25. maja pojavit će se na godišnjici sva elita ovog grada. A nas nikada niko nije pozvao da prisustvujemo obilježavanju godišnjice tragedije na Kapiji.
Tačno se sjećam svakog detalja. Još da napomenem da sam prvo pritrčao da spašavam ranjene i sjećam se par momaka koji su mi na rukama umrli, i njihovih posljednjih riječi.
Sjećam se dobro svih kolega koji su te noći dali sve od sebe da se zbrinu ranjenici i svi su bili maksimalno angažovani, ali danas vidim sasvim druge ljude u Kliničkom centru Tuzla, koji su pobjegli vani i čitav rat bili vani.
A kad je sve stalo, vratili su se u Bosnu i sad su zauzeli sve pozicije i vedre i oblače na Gradini, dok naša djeca moraju bježati van države radi njih, jer su se toliko osilili da im niko ništa ne može. Jazuk da veći ne može biti šta smo doživjeli. (Edo Zukić, Tuzla)
E moj Edo. Četnike smo otjerali i spasili svoj grad,a ovi ga uzeše bez metka.