Jučer su uposlenici Kantonalnog tužilaštva iz Tuzle, tužioci, daktilografi, računovodstveni i drugi uposlenici, više od polovine njih, bili sugovornici istražitelja iz tuzlanskog odjeljenja MUP-a Federacije BiH. Riječ je o istrazi vezanoj za korupciju i nepotizam u zapošljavanju koji može imati i obilježje organizovanog kriminala. Takvu kvalifikaciju djela može i ne mora dati rezultat istrage.
Zanimljivo je kako izgleda fa familia „čađava mehana“, to jest omiljeni način kadroviranja u Tužilaštvu. Naravno, tamo se zapošljavalo, čak, i bez slike porodičnog stabla.
Dražesna gospođa Jelena Krasnići, supruga Emira, šefa Informacione službe Tužilaštva, primljena je u pisarnicu da bi potom otišla u aministraciju gradonačelnika Jasmina Imamovića, koji je uposlio i suprugu tužioca Dragana Radovanovića, Jelenu.
Dvoje bliskih saradnika Imamovića su postali tužioci Tužilaštva TK, Ćazim Serhatlić i Amela Grčević. Serhatlićeva kćerka je bez konkursa dobila posao u Jasminovom “Centralnom grijanju”. Supruga pravnika u računovodstvu Tužilaštva, Zlatana Damadžića, Melisa, primljena je kao daktilograf. Nakon par mjeseci zaposljenje dobiva kod gradonačelnika Imamovića.
Supruga Mirnesa Đulovića, gospođa Mubina, dobila je posao u pisarnici. Manuela Šehić, kćerka Selme Šehić, saradnice tužiteljke Mirzete Begić, primljena je za daktilografa.
Mirela Tuco, supruga dr Vede Tuce, saradnika Tužilaštva, primljena je u pisarnicu kao upisničar. Upisničar je postala i Biljana Kovačević, prvi rod tužiteljke Danice Kovačević. I druga iz “klana” tužiteljke Kovačević, Tanja Bošnjaković, primljena je kao daktilograf. Brigu za najrođenije je iskazala i tužiteljka Lejla Gazibegović, pa je njen suprug postao vozač u Tužilaštvu…
Dakle, riječ je o sve samim talentima u svom poslu, većim od bilo kakve konkurencije, poštenim, familijarnim, familiji odanim ljudima, jednom riječju “tužilaštvu la familija”!
Uz to, vjerovati je da će se federalci zainteresirati i za neke od nezakonitosti u radu tužitelja. Primjerice da tužitelj Serhatlić, zbog sukoba interesa, nije mogao voditi slučaj iživljavanja gradonačelnika nad stanarima osam godina neuseljene, a plaćena zgrade “15. maj“, jer je u to vrijeme bio glavni gradski inspektor koji je dozvolio bespravno dograđivanje tri sprata i koji je bio prvi suradnik osumljičenog Jasmina Imamovića.
Takođe, zbog sukoba interesa sa pravom, dakle zbog neznanja ispoljenog u aferi „Mital Koksna Industrija Lukavac“, kojom je prilikom načinjena šteta državi od 21 milion, neku pažnju bi trebali posvetiti federalni inspektori. I ne samo oni. Za štetu od 21 milion maraka, izazvanu neznanjem ili nečim drugim, pozabavio bi se i FBI i državni tužitelj SAD.
Nadajmo se da će haos u “čađavoj mehani” neko morati platiti. “Makar mali ceh! Članovi la familije! će, vjerovatno, učiniti sve da to bude uzbunjivač koji je javno ukazao na nepočinstva, tužilac Jezdimir Spasojević. (E.A.)
(Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu su isključivo autorovi i ne odslikavaju nužno stavove redakcije portala)
Nemoguće je da niko ne podrži ovo domoljublje i čovjekoljublje. Ovdje su u pitanju dva nivoa percepcije problema. Prvi je ontološke ili možda teološke prirode. Vapijuća sotonistička nepravda, tj, oduzimanje prava na život onima kojima je to stvarno potrebno, onima koji danas provode još jedan dan u fragmentarnom umiranju od neimaštine. Gdje su ti vjernici, džematsko-parohijski Bogu zakleti službenici. Uzalud im njihove mantre bez podrške ovome i borbe do smrti pritiv onih koji čine ova sotonska djela.
Drugi nivo je sekularna optika problema. Najveća blasfemija, Bogohuljenje i bezčašće je urlati, pjeniti i pozivati na rat, a biti ravnodušan protiv hobotnice kriminala koja u Bosni ima sigurno stanište i koja je je opasnija od svih agresija i vanjskih ratova. Ovo je najopsniji rat i siguran u svom uspjehu, onaj unutrašnji, metastatski, koji će doći i do vašeg stana i kuće sa anonomnom porukom da ostavite “andrića” ispod kontejnera broj 3, inače ode auto, kuća, stan, ama Bog , svama, što bi rekao jedan sljedbenik I. F. Jukića. Narko-kartelska polja smrti u Gvatemali, Hondurasu, Paragvaju, Ekvadoru, Kolumbiji, biti će čeznutljiva paradigma naših života.