Sutra će radnici širom svijeta, pa tako i kod nas obilježiti Prvi maj, dan radničkih prava, a kada je riječ o ovim prostorima, neki će i slaviti. Imamo li razloga za slavlje – o tome smo razgovarali sa Selvedinom Šatorovićem iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
S obzirom da je sutra praznik rada, Prvi maj, Šatorović je poručio da razloga za slavlje nema.
“Ne mislimo da ima razloga za slavlje. 1. maj jeste na ovim prostorima simbol obilježavanja rada i to iz onog perioda kada su radnici bili odgovarajući faktor, donosili odluke i upravljali preduzećima i kada se budi nostalgija za jednim dobrim životom kada je osnovni problem bio kako organizovati ljetovanje ili zimovanje. Sindikati su se bavili obezbjeđenjem zimnice i iz tog vremena ostala je priča o izletima, janjadima… Danas je to drugačije, imamo najgori oblik kapitalizma, danas imamo apsolutno kršenje radničkih prava i ono što se dešavalo u Chicagu i ta borba za tri osmice i danas je aktuelna na ovim prostorima“, kazao je Šatorović.
Ističe da će proći dosta vremena do trenutka kada će se Prvi maj u BiH obilježavati kao u zemljama Evrope ili svijeta.
“Proći će generacije i generacije kada će se Prvi maj ovdje obilježavati kao u zemljama Evrope ili svijeta. Bilo bi nekorektno da radnike, koji imaju jedan slobodan dan u sedam ili 15 dana, zovemo na protestnu šetnju, da iskazuju svoje zahtjeve poslodavcima, koji su već prošli petak otputovali na razne destinacije. Postavlja se pitanje koliki je luksuz pozivati te ljude i opterećavati da taj jedan dan provedu na ulicama. Mi imamo razloga za proteste svaki dan osim Prvog maja“.
Kada je riječ o zvaničnom broju nezaposlenih u BiH, Šatorović je kazao:
“Barem polovina od brojke nezaposlenih su tu da bi iskoristili pravo na zdravstveno osiguranje sebe i obitelji, a da većina njih traži sreću van granica BiH, na principu 90 dana u zemlji Evrope pa onda kući“.
“Kada je ovdje bio uveden vizni režim, za jedno ili dva mjesta u privatnom sektoru se ovdje javljalo 100-200 ljudi za plaću od 300-400 KM. Umjesto da smo tada okrenuli ploču i dali pristojne plate, mi smo ih uslovno rečeno natjerali da idu van granica i kroz tu priču povlačenja jedni drugih, danas imate situaciju da svi oni koji rade u zemljama Zapadne Evrope u svoje gradove dolaze sa pitanjem: Ima li još neko da bi išao sa mnom? Jer poslodavci traže takve radnike“.
Potom je naveo primjer koji je nedavno doživio, a radi se od 58-godišnjem radniku iz BiH.
“Nedavno smo razgovarali s čovjekom koji je zaposlen u zdravstvenoj instituciji, ima 58 godina i želi aplicirati da ide odavde gdje će raditi za 3-4 puta veću platu nego ovdje. Mi još nismo shvatili da su ljudi najveće bogatstvo u BiH, da uvoz radnika nikada nije bio opcija, da im BiH nikada nije bila konačna opcija i da niko ne razmišlja o tome da završi karijeru u BiH nego gledaju dalje u Njemačku, Dansku itd”.